Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/07 (M. Š.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-48/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 48/07, rješavajući apelaciju Milutina Škorića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Škorića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Banja Luka broj Ž-583/05 od 13. novembra 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milutin Škorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, koga zastupa Smiljana Delić, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-583/05 od 13. novembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs 15/05 od 8. jula 2005. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je „Proleks“ a.d. Kotor Varoš, kao tuženi, da isplati apelantu na ime neisplaćenih plata za 2001. i 2002. godinu iznose navedene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, a apelantov zahtjev za uplatu doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje za slučaj nezaposlenosti je odbačen. U obrazloženju je navedeno da je nakon izvedenih dokaza utvrđeno da je apelant bio radnik tuženog i da se iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđuje da tuženi nije za traženi period isplatio plate apelantu u visini tužbenog zahtjeva. Naime, sud smatra da je apelantov zahtjev osnovan s obzirom na to da pravo na platu radnik ostvaruje u skladu sa Kolektivnim ugovorom.

3. Rješenjem Okružnog suda Banja Luka broj Ž-583/05 od 13. novembra 2006. godine, povodom žalbe tuženog, Presuda Osnovnog suda broj Rs 15/05 od 8. jula 2005. godine se ukida i apelantova tužba odbacuje kao neblagovremena. U obrazloženju je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, pa se primjenjuje odredba člana 105 Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03), koja propisuje prekluzivne rokove za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa: subjektivni od godinu dana od saznanja za povredu prava i objektivni od tri godine od učinjene povrede, na koju sud pazi po službenoj dužnosti. S tim u vezi, a imajući u vidu da se zahtjev tužioca odnosi na isplatu plata za 2001. i 2002. godinu i pripadajućih doprinosa iz radnog odnosa koje plaća poslodavac, te, takođe, da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. maja 2005. godine, zaključeno je da je ona podnesena van subjektivnog roka. Okružni sud je zaključio da prvostepeni sud nije vodio računa o prekluzivnim rokovima koje propisuje odredba člana 105 Zakona o radu, nego je raspravljao i odlučivao o neblagovremenoj tužbi, čime je postupao nezakonito. S obzirom na navedeno, sud je odlučio kao u dispozitivu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenje Okružnog suda broj Ž-583/05 od 13. novembra 2006. godine kojim je, povodom žalbe tuženog, Presuda Osnovnog suda broj Rs 15/05 od 8. jula 2005. godine ukinuta i apelantova tužba odbačena kao neblagovremena, uz obrazloženje da je apelant sa predmetnom tužbom, koju je podnio 22. maja 2005. godine, zakasnio, odnosno da je podnesena van propisanog roka iz člana 105 Zakona o radu.

8. Dakle, da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese tužbu, ili opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01, i broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju, jer ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/07 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio