Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-768/09 (Š. Z.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-768/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 768/09, rješavajući apelaciju Šefika Zaimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefika Zaimovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-

PŽP-08-000450 od 20. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-3-Pr-08-001440/IV-II od 5. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Šefik Zaimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽP-08-000450 od 20. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-3-Pr-08-001440/IV-II od 5. septembra 2008. godine, Istovremeno, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi Općinskom sudu i Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP Kantona Sarajevo) naložio obustavu izvršenja prekršajnog naloga, broj 1008950518 od 6. jula 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-3-Pr-08-001440/IV-II od 5. septembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-PŽP-08-000450 od 20. februara 2009. godine, odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu MUP Kantona Sarajevo, PU PS Novo Sarajevo, broj 1008950518 od 6. jula 2008. godine zbog prekršaja iz člana 41. stav 1. i člana 174. stav 2. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH» broj 6/06). U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno, da je uvidom u prekršajni nalog sud utvrdio da je apelant lično primio prekršajni nalog 6. jula 2008. godine te da je prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret prekršajnim nalogom tako što je potpisao priznanje odgovornosti za prekršaj i odrekao se prava na sudsko odlučivanje. Da bi se mogao voditi prekršajni postupak u skladu sa članom 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima FBiH okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora zatražiti sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i vratiti je sudu, kao što je određeno u prekršajnom nalogu prije proteka roka određenog prekršajnim nalogom. Sud je zaključio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje prekršajnog postupka iz člana 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 31/06, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima FBiH) pa je primjenom člana 44. stav 2. navedenog zakona odbacio zahtjev apelanta.

3. Apelant navodi da mu je u konkretnom slučaju «de facto i de iure onemogućen pristup sudu i mogućnost da raspravlja pred sudom» i smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelant je na prekršajnom nalogu, broj 1008950518 od 6. jula 2008. godine, prihvatio odgovornost potpisivanjem priznanja odgovornosti za prekršaj i odrekao se prava na sudsku zaštitu. Apelant u konkretnom slučaju nije postupio u skladu sa članom 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima FBiH, te je njegov zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu odbačen kao nedozvoljen rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda. Na ovaj način, apelant se odrekao prava na sudsku zaštitu a samim tim i mogućnosti da dođe do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-768/09 (Š. Z.) | Sudska praksa | Aktio