Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-865/07 (B. B.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-865/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 865/07, rješavajući apelaciju Branislava Bere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislava Bere podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-
26/05 od 28. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branislav Bera (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 19. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-26/05 od 28. decembra 2006. godine.
2. Odlučujući po apelantovoj inicijativi za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 42/05), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, Ustavni sud Republike Srpske je donio rješenje broj U-26/05 od 28. decembra 2006. godine, kojim je odlučio da ne prihvati podnesenu inicijativu. U obrazloženju svog rješenja Ustavni sud Republike Srpske je analizirao odredbe Zakona o dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi kojim je dopunjena tačka 2. stava 2. člana 118. osnovnog zakona tako što je, kao jedan od posebnih uslova za sticanje svojstva službenika, propisan položen stručni ispit ili, za lice koje je u drugim organima i organizacijama radilo i nema položen stručni ispit, određeno da se može primiti u rad ako se obaveže da položi stručni ispit u roku od šest mjeseci od dana zaposlenja, te ukoliko ga ne položi u roku od šest mjeseci, prestaje mu radni odnos. Cijeneći ustavnost osporenog zakona, Ustavni sud Republike Srpske nije našao povredu ustavnog načela ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske, na koje je ukazao apelant kao davalac inicijative.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), odnosno pravo na rad, pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na rad. U vezi sa njegovim navodima, Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskrimisan u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Apelant dalje smatra da je osporenim rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske broj U-
26/05 od 28. decembra 2006. godine povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku isključivo odlučivalo o ocjeni ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi u odnosu na odredbe Ustava Republike Srpske, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta pa je apelacija i sa aspekta navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
7. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje, nije odlučivano ni o pravu apelanta na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, niti o pravu lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, te su i ostali navodi iz apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić