Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-928/08 (DOO «Dikom i CO» Šabac)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-928/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 928/08, rješavajući apelaciju DOO «Dikom i CO» Šabac, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Dikom i CO» Šabac podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 442 od 4. januara 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-06-000 186 od 24. januara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj Ps-713/04 od 19. oktobra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Dikom i CO» Šabac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 22. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 442 od 4. januara 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-06-000 186 od 24. januara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-713/04 od 19. oktobra 2006. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu ZDP «Rudnik i termoelektrana Ugljevik» Ugljevik (u daljnjem tekstu: tužilac) podnesenom protiv apelanta radi naplate (neosnovanog bogaćenja), Osnovni sud je donio Rješenje broj Ps-713/04 od 24. marta 2006. godine kojim je usvojio tužiočev tužbeni zahtjev zbog toga što apelant nije dostavio odgovor na tužbu u zakonskom roku od 30 dana, te je sud ustanovio da su ispunjeni zakonski uslovi predviđeni čl. 70 i 71 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05). Apelant je protiv navedenog rješenja 20. aprila 2006. godine podnio predlog za povraćaj u pređašnje stanje.

3. Osnovni sud je Rješenjem broj Ps-713/04 od 19. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Pž-06-000 186 od 24. januara 2007. godine, odbio kao neosnovan apelantov predlog za povraćaj u pređašnje stanje uz obrazloženje da je to učinio zbog toga što apelant nije pružio dokaze da tužbu nije zaprimilo lice koje nije zaposleno kod njega i da nije sproveo dokaz vještačenjam zbog toga što tuženi nije dostavio valjan spisak zaposlenih lica.

4. Protiv Rješenja Okružnog suda broj 012-0-Pž-06-000 186 od 24. januara 2007. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 442 od 4. januara 2008. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 254 stav 1 ZPP, kojom je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Sud je, dalje, naveo da se rješenjem o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje ne okončava postupak čak i ako se taj predlog postavlja zbog propuštanja roka za dostavljanje odgovora na tužbu, što je rezultiralo donošenjem presude zbog propuštanja, nego se samo odlučuje o predlogu stranke da naknadno izvrši propuštenu radnju. Pošto je u konkretnoj situaciji apelant izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim je odlučeno o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje, a budući da se navedenim rješenjem pravosnažno ne okončava postupak, Vrhovni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant u apelaciji osporava odluke redovnih sudova, smatrajući da je takvim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U vezi sa navedenim, Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelant može da poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen kao neosnovan njegov predlog za povraćaj u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u Odluci broj AP 73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03, tačka 12), koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Opštinski sud nije našao razloge za povraćaj u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povraćaj u pređašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke o pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, cijeli postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6 Evropske konvencije, niti u okvir člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“

8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može da primjeni njegovo ranije izneseno staanovište s obzirom na to da se i ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov predlog za povraćaj u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li će dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje, a nije odlučivao o meritumu tužbenog zahtjeva, tj. osnovanosti potraživanja po osnovu neosnovanog obogaćenja. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiaeinkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Dalje, budući da apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 13 Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13 Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti može da se posmatra samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantovi navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Pošto je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konve ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi člana 13 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-928/08 (DOO «Dikom i CO» Šabac) | Sudska praksa | Aktio