Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2794/08 (N. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2794/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP-2794/08, rješavajući apelaciju Nedeljka Marušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Marušića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000456 od 23. jula 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj, broj 013-0-Gž-07-000413 od 12. decembra 2007 godine i presude Osnovnog suda Doboj, broj P-629/2000 od 28. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Marušić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gračanice, podnio je 16. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000456 od 23. jula 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000413 od 12. decembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-629/2000 od 28. decembra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-629/2000 od 28. decembra 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Simune Marušić (u daljnjem tekstu: tužiteljica), kojim je tražila da se apelant obaveže da pridonosi za njeno supružničko izdržavanje u iznosima i pod uvjetima pobliže označenim u navedenoj presudi, te je tužiteljica obavezana apelantu nadoknaditi troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000413 od 12. decembra 2007. godine, žalba tužiteljice je uvažena i presuda Osnovnog suda preinačena na način da je apelant obavezan da tužiteljici, na ime doprinsa za njeno supružničko izdržavanje, isplaćuje iznose pobliže označene u navedenoj presudi i pod uvjetima označenim u navedenoj presudi. Apelant je također obavezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000456 od 23. jula 2008. godine, revizija apelanta, izjavljena protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000413 od 12. decembra 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Republike Srpske, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Prema stavu 3. iste zakonske odredbe, Vrhovni sud izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Odredbom člana 317. ZPP-a je propisano da se, ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost spora računa po njihovom zbiru ili najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od 5 godina. Budući da apelant revizijom pobija presudu Okružnog suda, kojom je obavezan da doprinosi izdržavanju tužiteljice mjesečno po 50 EUR, počev od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, radi se o budućim davanjima koja se ponavljaju mjesečno, a koja za period od 5 godina iznose oko 6.000 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost spora ne prelazi cenzus predviđen članom 237. stav 2. ZPP-a, niti je Vrhovni sud našao da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000413 od 12. decembra 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000456 od 23. jula 2008. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-

000413 od 12. decembra 2007. godine, apelantu uručena 19. januara 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. septembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2794/08 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio