Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3701/08 (M. L.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3701/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3701/08, rješavajući apelaciju M. L., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M. L. podnesena protiv Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Ž-08-000 471 od 16. oktobra 2008. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kog zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 471 od 16. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 073-0-P- 06-000 111 od 18. juna 2008. godine stavom 1 utvrđeno je kao nezakonito Rješenje načelnika Opštine Kneževo broj 01-022-1/05 od 28. februara 2005. godine o apelantovom razrješenju vršioca dužnosti direktora JP «Radio Kneževo». Takođe je naloženo tuženom da apelanta vrati na posao, na isto radno mjesto ili mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. Stavom 2 iste presude sud je odbacio apelantovu tužbu u dijelu u kom je tražio da mu tuženi isplati tačno precizirane iznose na ime plata i toplog obroka, te da mu uplati doprinose za penziono i invalidsko osiguranje za period od 1. oktobra 2004. godine do 1. aprila 2005. godine. Stavom 3 je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim je tražio da mu tuženi isplati iznos od 492,00 KM za svaki mjesec počevši od 1. novembra 2005. godine po do povratka na posao u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja i u dijelu u kom je tražio isplatu tačno preciziranih iznosa na ime plata i toplog obroka za period od 1. aprila 2005. godine do 1. novembra 2005. godine uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom 4 tuženi je obavezan da za apelanta uplati doprinose za penziono i invalidsko osiguranje za period od 1. aprila 2005. godine do 1. novembra 2005. godine u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
3. Odlučujući o žalbama protiv Presude Osnovnog suda broj 073-0-P-06-000 111 od 18. juna 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000 471 od 16. oktobra 2008. godine. Tom presudom je, a povodom žalbi stranaka, u dosuđujućem i odbijajućem dijelu (st. 1, 3, 4 i 5 izreke) ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu, te je apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu u odbacujućem dijelu potvrdio (stav 2 izreke). Takođe je obavezao apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.120,00 KM. U preostalom dijelu zahtjev tuženog za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa sud je odbio kao neosnovan.
4. Iz obavještenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) proizilazi da je apelant protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju, o kojoj, shodno stanju spisa, nije odlučeno.
5. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz čl. II/3e), II/3k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena.
7. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud ukazuje na odredbu 237 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) koja propisuje uslove za dopustivost revizije.
Član 237 1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Ustavni sud je usvojio stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek da koriste, nezavisno od toga da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke da navede i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić