Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3712/08 (H. S.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3712/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3712/08, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-7/05 od 23. okotbra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Aida Čampara, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-7/05 od 23. okotbra 2008. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-381/02 od 17. oktobra 2002. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Općinskog vijeća Općine Novi Grad Sarajevo broj 07-473-15/85 od 29. maja 2002. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za vraćanje zemljišta označenog kao k.č. 1388/131, nastala od k.č. 1388/40, iz Z.K. ul. broj 222 k.o. Gornji Butmir.
3. Presudom Vrhovnog suda broj Už-67/03 od 26. augusta 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj U-381/02 od 17. oktobra 2002. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj Uvl-7/05 od 23. okotbra 2008. godine odbačen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj Už-67/03 od 26. augusta 2004. godine.
5. Apelant se žali na povredu sljedećih ljudskih prava i to: prava na život, prava na pravično saslušanje, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, prava na slobodu misli, savjesti i vjere i prava na imovinu iz člana II/3. a), e), f), g), i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 6, 8. i 9. Evropske konvecije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i ustavno pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Herecgovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-7/05 od 23. okotbra 2008. godine kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj Už-67/03 od 26. augusta 2004. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, pobijanom odlukom Vrhovnog suda nije se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o apelantovom pravu na život, dom, imovinu, nediskirminaciju i slobodu misli, savjesti i vjere u smislu čl. 2, 8, 9, 14. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede čl. 2, 8, 9, 14. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić