Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3806/08 (H. S.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3806/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3806/08, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-306/05 od 15. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 11. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-306/05 od 15. oktobra 2008. godine.

2. Apelantu je rješenjem vlasnika stana «Centrotrans – Autocisterne» d.d. Sarajevo, broj 09-2/99 od 2. februara 1999. godine dodijeljen na korištenje dvosoban stan u ulici Prvomajska broj 23 u Sarajevu, na kojem stanu je apelant stekao etažno vlasništvo na osnovu ugovora o poravnanju zaključenog 28. decembra 1998. godine sa vlasnikom stana, koji je ovjeren kod Opštinskog suda II u Sarajevu, Ov. Broj III-1379/98 od 31. decembra 1998. godine.

3. Odlukom komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine predmetni stan je vraćen u posjed Milanu Šehovcu, članu porodičnog domaćinstva ranijih nosilaca stanarskog prava Ilije i Milke Vlačić.

4. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-2308/99 od 25. aprila 2003. godine određeno je da je navedena odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica, postala izvršna i utvrđeno da prestaje uprava organa Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo nad predmetnim stanom. Istim zaključkom je utvrđen prestanak bespravnog korištenja navedenog stana Zdravku Kalanoviću, koji je na osnovu kupoprodajnog ugovora od 22. februara 2000. godine, kupio sporni stan od apelanta.

5. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-2848/03 od 5. novembra 2003. godine, odbijena je žalba Centrotransa DC» d.o.o. Sarajevo i apelanta izjavljena protiv navedenog zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-2308/99 od 25. aprila 2003. godine.

6. Apelant je protiv Ministarstva stambenih poslova radi poništenja rješenja, broj 27/02-23-

2848/03 od 5. novembra 2003. godine, pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u predmetu izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine.

7. Presudom Kantonalnog suda broj U-618/03 od 11. novembra 2005. godine odbijena je tužba apelanta. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da apelant u upravnom postupku nije ni mogao imati svojstvo stranke, jer navedeni postupak nije vođen protiv njega, niti po njegovom zahtjevu, niti je u tom postupku mogao učestvovati radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, obzirom da u vrijeme vođenja tog postupka, aplant nije bio korisnik, odnosno, posjednik niti vlasnik predmetnog stana, jer je kupoprodajnim ugovorom od 22. februara 2000. godine prenio vlasništvo na predmetnom stanu na Zdravka Kalanovića koji se u vrijeme vođenja upravnog postupka već nalazio u posjedu stana i kao stranka učestvovao u tom postupku. Kantonalni sud je naglasio da je odlukom Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj R-501-210-1/1-90-1543 od 2. septembra 2003. godine odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za ponovno razmatranje odluke ove Komisije broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine, iz razloga što je Komisija utvrdila da je zahtjev za potvrđivanje stanarskog prava podnesen od strane ovlaštenog lica, Milke Vlačić, kojoj pripada pravo na povrat stana kao članu porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, njenog supruga.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj Uvl-306/05 od 15. oktobra 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda U-618/03 od 11. novembra 2005. godine. U obrazloženju je navedeno da Kantonalni sud, donošenjem pobijane presude, nije povrijedio materijalne i prosecne propise, zbog čega je zahtjev apelanta za varedno preispitivanje neosnovan.

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj Uvl-306/05 od 15. oktobra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

11. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-306/05 od 15. oktobra 2008. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda broj U-618/03 od 11. novembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojim je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3806/08 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio