Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-654/08 (V. P.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-654/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 654/08, rješavajući apelaciju Velje Prljića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Velje Prljića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 953 od 11. decembra 2007. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-07-000 138 od 30. marta 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj 092-0-I-06-000 076 od 27. oktobra 2006. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljo Prljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice podnio je 27. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-

000 953 od 11. decembra 2007. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-07-000 138 od 30. marta 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 092-0-I-06-000 076 od 27. oktobra 2006. godine.

2. Osnovni sud je, postupajući povodom predloga a.d. «Vodovod i kanalizacija» Vlasenica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio Rješenje o izvršenju broj 092-0-I-

06-000 076 od 9. maja 2006. godine. Tim rješenjem je dozvoljeno izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (ovjerenog i potpisanog izvoda iz poslovnih knjiga broj 3-1107-06) radi novčanog potraživanja na ime duga za utrošenu vodu u iznosu od 522,25 KM, kao i da mu apelant naknadi troškove izvršnog postupka, i to popisom, procjenom i prodajom apelantovih pokretnih stvari na žiro račun tražioca izvršenja u Razvojnoj banci Jugoistočne Evrope Vlasenica ili pljenidbom novčanih sredstava od apelantovog ličnog dohotka kao zaposlenog lica i to jedne trećine ličnog dohotka.

3. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv Rješenja o izvršenju broj 092-0-I-06-000 076 od 9. maja 2006. godine, Osnovni sud je donio Rješenje broj 092-0-I-06-000 076 od 27. oktobra 2006. godine. To je rješenje potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-Gž-07-000 138 od 30. marta 2007. godine i njim je odbijen kao neosnovan apelantov prigovor, pozivajući se pri tom na odredbe člana 387 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima kojim je jasno regulisano da se zastarjevanje prekida kada dužnik prizna dug. Stavom 2 istog člana navedenog zakona je propisano da priznanje duga može da se učini, ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, na primjer, davanjem otplate, plaćanjem kamata, davanjem obezbjeđenja. Kako je u konkretnom slučaju apelant otplaćivao dug, to sud nije prihvatio njegovu tvrdnju da je nastupila zastarjelost potraživanja. Protiv rješenja Okružnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-07-000 953 od 11. decembra 2007. godine kojim je odbacio reviziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da revizija nije dozvoljena, jer je odredbom člana 14 stav 1 Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) izričito propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak u krivičnim i građanskim stvarima iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

7. Konkretno, apelant osporava odluke redovnih sudova donesene u izvršnom postupku pokrenutom radi neizmirenja apelantovih obaveza plaćanja duga za utrošenu vodu, a na osnovu vjerodostojne isprave. Shodno tome, Ustavni sud prije svega treba da odgovori na pitanje da li se izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava shodno kojoj se odluke donesene u izvršnom postupku ne odnose nužno na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava i obaveza u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi bivša Evropska komisija za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, Odluka broj 11258/84 OI 46; i K. Protiv Švedske, Odluka broj 13800/88 OI 94). Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 18/04) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršnog postupka ne potpadaju pod član 6 Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava i obaveze koja se tiču podnosioca apelacije.

9. Apelantova obaveza plaćanja za utrošenu vodu određena je vjerodostojnom ispravom (ovjeren i potpisan izvod iz poslovnih knjiga broj 3-1107-06). U izvršnom postupku, u kom su donesena rješenja koja apelant osporava, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava niti obaveze za apelanta, već se radi o donošenju rješenja s ciljem prinudnog izvršenja vjerodostojne isprave u kojoj je utvrđen iznos apelantove obaveze. Stoga, odluke koje apelant osporava ne potpadaju pod zaštitu člana 6 Evropske konvencije, a u konkretnom slučaju član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite, pa je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-654/08 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio