Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-680/07 (M. S.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-680/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP-680/07, rješavajući apelaciju Mrkše Skočajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mrkše Skočajića podnesena protiv presude Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Gž-06-
000 267 od 13. decembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Trebinje broj P-48/05 od 23. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mrkša Skočajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja kojeg zastupa Mira Vučinić, advokat iz Trebinja, podnio je 21. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 267 od 13. decembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-48/05 od 23. februara 2006. godine.
2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 320/04 od 16. decembra 2004. godine, apelant je smijenjen sa funkcije načelnika Centra javne bezbijednosti Trebinje i ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao. Na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske donijelo je rješenje broj 05/2-126-387 od 22. decembra 2004. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos 16. decembra 2004. godine.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je rješenjem broj 05/2-127-2-2/05 od 4. februara 2005. godine, odbilo prigovor apelanta kao neosnovan. U obrazloženju tog rješenja navedeno je, da je 4. oktobra 2002. godine potpisan sporazum između Evropske unije i Bosne i Hercegovine o aktivnosti Policijske Misije Evropske Unije (u daljnjem tekstu: EUPM) u Bosni i Hercegovini u kojem je između ostalog predviđeno da će Visoki predstavnik na preporuku EUPM moći ukloniti sa dužnosti nepodobne policajce čiji se rad i ponašanje ne uklapaju u dogovorene standarde. Obzirom da je odluka Visokog predstavnika kojom je apelant smijenjen sa funkcije načelnika Centra javne bezbijednosti Trebinje, konačna i obavezujuća, to je i doneseno rješenje kojim se odbija prigovor kao neosnovan.
4. Presudom Osnovnog suda broj P-48/05 od 23. februara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 267 od 13. decembra 2006. godine, apelant je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je predložio da se poništi kao nezakonito rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 05/2-126-387 od 22. decembra 2004. godine, kao i da se tuženi obaveže da ga vrati u radni odnos, isplati lična primanja po osnovu rada počev od 16. decembra 2004. godine, pa do vraćanja na posao, uz naknadu troškova postupka.
5. Obrazlažući presudu Osnovni sud je istakao da su odluke Visokog predstavnika same po sebi konačne i izvršne i da Visoki predstavnik ima pravo, u skladu sa sporazumu između Bosne i Hercegovine i Evropske policije, ukloniti nepodobne policajce čiji se rad i ponašanje ne uklapa u dogovorene standarde. Visoki predstavnik je utvrdio, naveo je taj sud, da se u dogovorene standarde ne uklapa apelant koji je uslijed svojih postupanja odnosno propusta u djelovanju, na odgovornoj funkciji, sastavni dio sveopšteg plana unutar Republike Srpske u kojoj su optuženi za ratne zločine zaštićeni od pravde, te ga je zbog navedenog smijenio i onemogućio ga u daljnjem obavljanju bilo kakve funkcije.
6. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da su odluke Visokog predstavnika konačne i izvršne, pored kojih tuženi nije ni trebao donositi osporene rješenje o prestanku radnog odnosa, jer je to učinio Visoki predstavnik odlukom koja je objavljena u «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 6/05 i kojom je apelantu prestala funkcija koju je obavljao kod tuženog, te mu je zabranjen dalji rad pa čak i pristup u kancelariju. Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud proveo sve dokaze koje su predložile parnične stranke a kojim dokazima se nije prigovaralo pa su neosnovani žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Također taj sud je naveo da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer apelantu radni odnos nije prestao odlukom čije poništenje traži, nego odlukom Visokog predstavnika, koja je konačna i izvršna i koja ne podliježe preduzimanju dodatnih proceduralnih mjera.
7. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i pravo iz člana 7. Evropske konvencije. Apelant je naveo da protiv odluke Visokog predstavnika, koja se direktno tiče njegovih prava, nema djelotvornog pravnog lijeka jer je odluku pokušao osporiti i pred organima tuženog i pred sudom ali bez uspjeha. Istakao je da evropski standardi podrazumijevaju da se svakoj strani u postupku mora dati razumna prilika da prezentira svoj slučaj, uključujući i svoje dokaze, što u konkretnom slučaju nije ispoštovano, te je praktično oglašen krivim za nepoštivanje međunarodnih obaveza a da prethodno nije dokazana njegova krivica na osnovu zakona.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. U konkretnom slučaju, apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, u vezi prestanka njegovog radnog odnosa po odluci Visokog predstavnika jer nije imao priliku da prezentira svoj slučaj uključujući i svoje dokaze.
10. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu Milorada Bilbije i dr. (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-953/05 od 8. jula 2006. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH», broj 20/07) u kojem su se apelanti žalili protiv odluka Visokog predstavnika kojim su smijenjeni sa funkcija koje su do tada obavljali, zaključio da je došlo do povrede prava apelanata na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije zbog toga što u postojećem pravnom sistemu Bosne i Hercegovine nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka Visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je Bosna i Hercegovina u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti s ciljem da obezbijedi djelotvoran pravni lijek protiv navedenih odluka Visokog predstavnika.
11. Ustavni sud također podsjeća da je Evropski sud odlučujući o aplikaciji Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkopatibilnim ratione personae u smislu značenja člana 35 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud nadležan za riješavanje predstavki protiv država potpisnica Evropske konvencije, a u citiranom predmetu osporene su odluke koje je donio Visoki predstavnik vršeći 'bonske ovlasti'.
12. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi odbili tužbeni zahtjev apelanta utvrdivši da su odluke Visokog predstavnika konačne i izvršne i da Visoki predstavnik ima pravo, u skladu sa sporazumom zaključenim između Evropske unije i Bosne i Hercegovine o aktivnostima EUPM, ukloniti nepodobne policajce čiji se rad i ponašanje ne uklapa u dogovorene standarde. Ustavni sud također primjećuje da je prvostepeni sud, a što je potvrdio Okružni sud, detaljno obrazložio i dao razloge neprihvaćanja apelantovih navoda iz tužbe, cijeneći da su u suprotnosti sa sadržinom spisa te relevantnim materijalno-pravnim propisima međunarodnog karaktera kojima je utvrđena nadležnost Visokog predstavnika.
13. Ustavni sud podsjeća na jasno propisanu odredbu člana VI/3.b) Ustava BiH prema kojoj «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.», te je nesporno da ima nadležnost da riješava apelaciju s obzirom da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima je odlučivao o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić