Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-894/09 (T. M.)
Odluka donesena 29. 05. 2009.
- Apelacija preuranjena
- Nadležnost suda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-894/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. svibnja 2009. godine, u predmetu broj AP 894/09, rješavajući apelaciju T.M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. i članka 59. stavak 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija T. M. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj X-K-08/570 od 20. veljače 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. T. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Marinko Katić, odvjetnik iz Čapljine, podnio je 24. ožujka 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-K-08/570 od 20. veljače 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Sudu BiH da vrši bilo kakve radnje predviđene u Zakonu o kaznenom postupku BiH do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
2. Optužnicom Tužiteljstva BiH broj KT-474/05 od 13. kolovoza 2008. godine, koju je Sud BiH potvrdio 25. kolovoza 2008. godine, apelant je, zajedno sa S.G., optužen da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 3. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
3. Protiv optužnice apelant je uložio prethodne prigovore koji su se odnosili na pitanje formalnih nedostataka optužnice, te stvarne nadležnosti Suda BiH.
4. Sud BiH je pobijanim Rješenjem broj X-K-08/570 od 20. veljače 2009. godine odbio kao neutemeljene apelantove prethodne prigovore. Glede prigovora o nenadležnosti, Sud BiH je obrazložio da je imao u vidu odredbu članka 13. Zakona o Sudu BiH kojim je propisana nadležnost Suda BiH za kaznena djela utvrđena u KZBiH i drugim zakonima Bosne i Hercegovine. Sud BiH je, dalje, naveo da je stavkom 2. navedenog članka propisana nadležnost Suda BiH da sudi za kaznena djela utvrđena zakonima Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko BiH, kada ta kaznena djela: (a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku neovisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine i (b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na gospodarstvo Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu, ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorija danog entiteta ili Distrikta Brčko BiH.
5. Sud BiH je odbio i prigovor koji se tiče formalnih nedostataka optužnice, obrazloživši da optužnica koja je potvrđena sadrži sve elemente propisane člankom 227. stavak 1. ZKPBiH. Iako su, kako navodi Sud BiH, «opisane radnje mogle biti određenije [...], iz danog opisa djela, ipak, proizlaze zakonska obilježja kaznenih djela koja se optuženima stavljaju na teret».
6. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. stavak 2. Europske konvencije, te pravo na zabranu zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije. Također, apelant smatra da je Sud BiH pogrešno utvrdio da postoje uvjeti da taj sud sudi za kaznena djela propisana u KZFBiH, te da je pobijana odluka rezultat nepravilne primjene zakona.
7. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Ustavni sud primjećuje da apelant pobija odluku kojom su odbijeni kao neutemeljeni njegovi prethodni prigovori koje je izjavio protiv Optužnice Tužiteljstva BiH broj KT-474/05 od 13. kolovoza 2008. godine, a koju je potvrdio Sud BiH 25. kolovoza 2008. godine.
10. Imajući u vidu dosljednu praksu Europskog suda, kao i svoju praksu, Ustavni sud zaključuje da pobijano rješenje Suda BiH nije odluka koja u bilo kojem dijelu predstavlja rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja utemeljenosti «kaznene optužbe» protiv njega. Naime, pobijanim rješenjem je samo riješeno proceduralno pitanje, odnosno odlučeno je o utemeljenosti apelantovih prethodnih prigovora protiv optužnice, uključujući i pitanje stvarne nadležnosti (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A broj 146, stavak 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, točka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03, Ustavni sud, Odluka broj AP 785/08 od 31. siječnja 2009. godine). Budući da je postupak utvrđivanja utemeljenosti «kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u tijeku pred Sudom BiH, slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Kad je riječ o pitanju stvarne nadležnosti Suda BiH, Ustavni sud, također, ukazuje na stajalište izraženo u Odluci broj AP 785/08 od 31. siječnja 2009. godine. Analizirajući relevantne odredbe ZKPBiH, u toj odluci Ustavni sud je utvrdio da apelanti imaju mogućnost postaviti pitanje stvarne nadležnosti Suda BiH u konkretnom slučaju i u eventualnom prizivu protiv prvostupanjske presude nakon što takva presuda bude donesena, te čak i kada to ne bi učinili, prizivni sud bi bio obvezan na to pitanje paziti po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka. Ustavni sud zapaža da se obrazloženje navedeno u Odluci Ustavnog suda broj AP 785/08 od 31. siječnja 2009. godine u cijelosti odnosi i na konkretan predmet, budući da se radi o istim činjeničnim i pravim pitanjima.
12. Glede apelantovih navoda o kršenju njegovih prava iz članka 7. stavak 2, te članka 17. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se oni, također, odnose na utvrđivanje kaznene optužbe protiv apelanta. Stoga, proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnove za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić