Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-86/07 (Š. P.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Regres
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-86/07

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 86/07, rješavajući apelaciju Ševale Plahonjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ševale Plahonjić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž- 000640 od 10. oktobra 2006. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ševala Plahonjić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokatica iz Živinica, podnijela je 8. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-000640 od 10. oktobra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 28. juna 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. jula 2007. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je kao zaposlenica Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tom sudu 15. augusta 2005. godine podnijela tužbu protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike za ishranu (topli obrok) i naknade za korištenje godišnjeg odmora (regres).

6. Općinski sud je donio Presudu broj P-307/05 od 27. februara 2006. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev. Također je obavezao tuženog da apelantici isplati razliku za ishranu (topli obrok) za period od augusta 2002. godine do 30. novembra 2004. godine kao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora za 2004. godinu. Na ime razlike za ishranu dosuđeno je 2.877,00 KM, a na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora dosuđeno je 173,91 KM. Općinski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da apelantici nije isplaćena razlika za ishranu kao ni naknada za korištenje godišnjeg odmora za navedeni period. Naime, apelantica je imala pravo na isplatu prema odredbama Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona («Službene novine Tuzlanskog kantona» broj 14/01) i odredbama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 23/00 i 50/00; u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor).

7. Prema mišljenju suda, Kolektivni ugovor je obavezujući za strane potpisnice, kao i strane koje su mu naknadno pristupile, bez obzira na vrijeme prihvatanja, što je regulirano članom 115. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03). U skladu s tim, sud je odbio navode tuženog o tome da se visina isplate razlike za ishranu i naknade za korištenje godišnjeg odmora određuje prema finansijskim mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona. Sud se pozvao na član 31. Kolektivnog ugovora prema kojem apelantici pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada. Dalje, sud je naveo da se ne može prihvatiti odložena primjena odredaba Kolektivnog ugovora prema Sporazumu o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum) koji je Vlada Tuzlanskog kantona 2. aprila 2002. godine zaključila sa Samostalnim sindikatom službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Samostalni sindikat) zato što takva mogućnost nije predviđena odredbama Kolektivnog ugovora koje propisuju postupak ukidanja ili mijenjanja postojećih odredaba Kolektivnog ugovora.

8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-000640 od 10. oktobra 2006. godine uvažio žalbu tuženog, preinačio prvostepenu presudu i odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00; u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) primjenjivan do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Iz preambule proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora. Dakle, tuženog taj ugovor nije obavezivao do 2. aprila 2002. godine kada je na osnovu Sporazuma zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata pristupio navedenom ugovoru. Odredbom člana 2. navedenog sporazuma ugovorne strane su se složile da odgode primjenu odredaba čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 5. Sporazuma regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu o načinima i mogućnostima primjene odredaba čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora, a ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se na odlučivanje arbitraži. Samostalni sindikat nije pokrenuo kolektivni radni spor, a tuženi je visinu naknade za ishranu i regres utvrđivao prema odredbama Uredbe o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave («Službene novine Tuzlanskog kantona» br. 6/02 i 15/03). Stoga je Kantonalni sud zaključio da je Općinski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 31. i 32. Kolektivnog ugovora kada je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu razlike za ishranu i naknade za korištenje godišnjeg odmora.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povrede navedenih prava apelantica vidi u pogrešno primijenjenom materijalnom pravu. Naglašeno je da je Kantonalni sud ranije, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima u kojima se tuženi, također, pozivao na Sporazum, usvajao drugačiji stav, tj. odbijao je žalbe tuženog i potvrđivao prvostepene presude kojima je tužiocima dosuđivana isplata na ime razlike za ishranu i regres.

b) Odgovor na apelaciju

11. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje pri svojim pravnim stavovima iznesenim u osporenim presudama. Također je istakao da su navodi iz apelacije neosnovani i predložio je da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona-županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.

Član 7.

Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.

Član 168.

Odredbe članova od 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona-županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drugačije određeno.

13. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona («Službene novine Tuzlanskog kantona» broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.

Član 2.

Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 13/98) i kolektivni ugovor.

Član 23.

Osim plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Član 30.

Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade na osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.

Član 32.

[...] Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama na osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.

Član 34.

Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno.

14. Zakon o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 117.

Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.

Član 119.

Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u «Službenim novinama Federacije BiH», a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona.

15. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 32.

Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.

Član 73.

Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.

Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvataju odredbe ovog ugovora.

Član 74.

Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat.

16. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.

Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su:

- da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom na teritoriji Federacije BiH;

[...].

Član 13.

Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.

17. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, zaključen 2. aprila 2002. godine u Tuzli između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata, u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade na osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i organima uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).

Član 2.

Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade na osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH.

Član 4.

Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-000640 od 10. oktobra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelantica je primila 22. novembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 8. januara 2007. godine, dakle, ispunjen je uvjet iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelantica osporava navedenu presudu Kantonalnog suda tvrdeći da joj je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Ustavni sud je o istom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 6/08 i «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» broj 5/08 od 30. januara 2008. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelanticinih žalbenih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore kako je pogrešnom primjenom materijalnog prava Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem zaključio da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem Sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona regres nije isplaćen ni drugim zaposlenim, te da ne postoji pravni akt kojim su javne vlasti bile dužne regulirati visinu regresa koji je apelantima pripadao po samom zakonu. Stoga je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je iz istih razloga zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Ustavni sud napominje da se u konkretnom slučaju spor pred redovnim sudovima vodio radi isplate razlike naknade za ishranu (topli obrok) i naknade za korištenje godišnjeg odmora (regres). Vodeća odluka Ustavnog suda broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine, na koju se pozivao Ustavni sud u prethodnom dijelu obrazloženja, odnosila se na situaciju kada se spor pred redovnim sudovima vodio samo radi isplate regresa. Međutim, s obzirom na to da je Kantonalni sud suštinski dao iste razloge za odbijanje zahtjeva za isplatu toplog obroka kao i regresa, Ustavni sud smatra da se može pozvati na obrazloženje u kojem je nađena povreda ustavnih prava kada je odbijen zahtjev apelanata za isplatu regresa. Situacija identična ovoj, kada se spor pred redovnim sudovima vodio radi isplate toplog obroka i regresa, bila je u predmetu broj AP 2805/06 od 14. oktobra 2008. godine kada se Ustavni sud, također, pozvao na vodeću odluku i obrazloženje koje se odnosilo na odbijanje zahtjeva apelanata za isplatu regresa.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa ili toplog obroka pozivajući se na to da je Sporazumom odgođena isplata ovih naknada dok se ne osiguraju finansijska sredstva zato što apelanti ne mogu trpjeti štetne posljedice zbog propusta javnih vlasti da izvrše propisane obaveze.

26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-86/07 (Š. P.) | Sudska praksa | Aktio