Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-658/07 (E. M., Š. S., H. A., N. H., M. H., M. H.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Kamata
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-658/07
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 658/07, rješavajući apelaciju Emine Mataradžije i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Emine Mataradžija, Šemsudina Sudžuke, Halima Avdagića, Nermane Hadžiahmić, Mirzeta Hindija, Maide Holučlić, Rafaela Kujundžića, Nasihe Pašić-Alijagić, Džemaila Silajdžića, Alme Skopljak, Ibrahima Sirće, Fuada Šećirovića i Nezire Lopo.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06- 000 687 od 7. decembra 2006. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emina Mataradžija, Šemsudin Sudžuka, Halim Avdagić, Nermana Hadžiahmić, Mirzet Hindija, Maida Holučlić, Rafael Kujundžić, Nasiha Pašić-Alijagić, Džemail Silajdžić, Alma Skopljak, Ibrahim Sirćo, Fuad Šećirović i Nezira Lopo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa advokatica Razija Huseinagić, podnijeli su 20. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), JU Gimnazija Visoko i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, koje zastupa Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 5. oktobra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 27. novembra, a Općinski sud 9. novembra 2007. godine. Tuženi nisu dostavili odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima 13. aprila 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su tužbom pokrenuli postupak protiv tuženih radi isplate plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćen regres, neisplaćeni troškovi prijevoza, ishrane i drugo). Općinski sud je donio Presudu broj P-1190/04 od 16. decembra 2005. godine kojom je obavezao tužene da apelantima isplate razliku plaća i ostale naknade iz radnog odnosa, na način precizno naveden u dispozitivu presude za svakog pojedinačno navedenog apelanta i za relevantni vremenski period. Tuženi su obavezani da apelantima, svakom pojedinačno, isplate zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose, koju je sud u najvećem dijelu dosudio od 1. januara sljedeće godine za potraživanja iz prethodne godine. Sud je obavezao tužene i da apelantima naknade troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude sud je naveo da je odluka donijeta u skladu sa Zakonom o radu, Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim ugovorom za djelatnost srednjeg obrazovanja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 51/00). O odluci o kamatama prvostepeni sud nije dao nikakvo obrazloženje.
7. Protiv prvostepene presude apelanti i tuženi su izjavili žalbu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine. Tom presudom žalba apelanata je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena u pogledu troškova postupka. Žalba Zeničko-dobojskog kantona je uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen. Žalba JU Gimnazije Visoko je djelimično uvažena, prvostepena presuda je preinačena u pogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama tako što je određeno da apelantima kamate na dosuđene iznose teku od dana podnošenja tužbe.
8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudio počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Kantonalni sud je naveo da je JU Gimnazija Visoko u žalbi istakla da je prvostepena presuda nepravilna i nezakonita zbog odluke o početku toka zakonske zatezne kamate. Ispitujući žalbu u ovom dijelu, Kantonalni sud je utvrdio da je žalba osnovana u pogledu dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim potraživanjima u smislu člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je naveo da na povremena novčana potraživanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu u skladu sa članom 279. stav
3. ZOO-a. Kantonalni sud je utvrdio da je tužba podnijeta 4. novembra 2004. godine, te je, u skladu sa navedenim, apelantima dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
9. Apelanti navode da im je osporenom odlukom Kantonalnog suda, zbog odluke u vezi sa vremenom od kada teče kamata, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, također, navode da je povrijeđeno pravo iz člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima zato što su na ovaj način dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike kojima je kamata dosuđena od dana dospijeća svakog pojedino utvrđenog iznosa. Apelanti su se pozvali na odredbe člana 70. Zakona o radu i na odredbe Općeg kolektivnog ugovora, koje definiraju rokove i obavezu isplate plaća. Apelanti navode da se sud pogrešno poziva na odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a kojom je definirana zabrana plaćanja «kamate na kamatu». Apelanti su dostavili veliki broj presuda redovnih sudova sa svih instanci u državi, sa skoro identičnim činjenično-pravnim problemom, koje idu u prilog njihovim navodima.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je odluku o kamatama donio u skladu sa stavom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine koji je iznesen u presudama br. Rev- 594/05 od 11. maja 2006. godine i Rev-717/05 od 7. februara 2006. godine, te da je sud u potpunosti prihvatio navedeni stav, uz razloge koje je dao i u svojoj odluci. Kantonalni sud je istakao da je praksa različita, ali, s obzirom na trenutnu praksu, donio je odluku koju apelanti osporavaju. Zbog toga, Kantonalni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu neosnovani. Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Kantonalni sud prvostepenu odluku preinačio u dijelu kojim je odlučeno o kamatama pozivajući se na najnoviju praksu redovnih sudova, te je zbog navedenog apelacija neosnovana.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
13. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku.
14. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93, 13/94 i «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 687 od 7. decembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 20. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 19. februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na imovinu zbog pogrešne primjene materijalnih propisa i pravnog stava suda.
Pravo na imovinu
20. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
k) pravo na imovinu.
21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
22. Preduvjet za razmatranje navoda apelanata u pogledu povrede prava na imovinu je utvrditi da li su apelanti imali «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
23. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je odlukama redovnih sudova apelantima priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu. Ustavni sud smatra nespornim da kamate predstavljaju imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 4/99 od 13. augusta 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 16/99 i AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/09). Da li je došlo do miješanja u imovinu apelanata
24. Sljedeće pitanje na koje se mora dati odgovor je da li način dosuđivanja kamate, onako kako je to uradio Kantonalni sud u osporenoj odluci, predstavlja miješanje u imovinu apelanata.
25. Imajući u vidu navode apelacije i predočenu dokumentaciju, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o različitim pristupima sudova u vezi sa određivanjem početka od kada zakonska zatezna kamata teče. Općinski sud je utvrdio kamatu, bez posebnog pozivanja na relevantne zakonske odredbe, odnosno bez obrazloženja na osnovu čega je i kako dosudio kamatu. Kantonalni sud je naveo da je kamatu dosudio u skladu sa članom 279. stav 3. ZOO-a.
26. Evropski sud za ljudska prava smatra da pravo na imovinu «u biti, garantira pravo na imovinu» i «sadrži tri različita pravila». Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine, u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 21/00). Drugo i treće pravilo se tiču posebnih instanci uplitanja u prava na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, presuda iz 1995. godine, serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, odnosno propust da se preduzmu adekvatne mjere, negativno utječe na vlasništvo, a predmetno činjenje ili nečinjenje nije u obimu ni drugog ni trećeg pravila, neophodno je razmotriti da li je povrijeđeno prvo pravilo i zbog toga se mora odrediti «je li uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lonnroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 69).
27. Ustavni sud podsjeća da svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa (princip proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68).
28. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo apelanata na imovinu, u smislu druge rečenice stava 1. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno drugog pravila prava na imovinu, jer je pravosnažnom odlukom utvrđeno da apelantima pripada zakonska kamata na dosuđene iznose od dana podnošenja tužbe.
Zakonitost miješanja
29. Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje da li je miješanje u pravo na imovinu «u skladu sa zakonom» kako to zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je miješanje zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data državnoj vlasti ne smije biti neograničena, tj. zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). Prema tome, miješanje u pravo na imovinu ne ispunjava standarde zakonitosti ako nadležni sud primijeni relevantnu zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1223/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 27. i dalje, «Službeni glasnik BiH» broj 86/07).
30. Ustavni sud primjećuje da je pravo na zateznu kamatu regulirano Zakonom o obligacionim odnosima, te da taj zakon ispunjava sve potrebne standarde navedene u prethodnoj tački ove odluke. U ZOO-u postoji poglavlje kojim je definirana «zatezna kamata». Član 277. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu. Zatezna kamata ustvari predstavlja kaznu zbog kašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obaveze. Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku predviđenom za ispunjenje, a ukoliko rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju obavezu. Dalje, u članu 297. ZOO-a, st. od 1. do 3, u podnaslovu «Kamata na kamatu», utvrđena su pravila, odnosno propisano je u kojim slučajevima ne teče zatezna kamata. Odredbe člana 279. odnose se na «zabranu anatocizma», tj. zabranu da se na dospjelu, a neisplaćenu kamatu potražuje kamata. Anatocizam je dopušten samo u zakonom određenim slučajevima, npr., u situaciji kada se na iznos neisplaćenih kamata može zahtijevati kamata. Kamate na tako obračunati iznos kamata (procesna kamata) se mogu računati od dana podnošenja tužbe. Član 279. u st. 1-3. predstavlja jednu cjelinu, i u prvom stavu je navedeno pravilo koje je u ostalim stavovima precizirano. S obzirom na navedeno, Ustavni sud treba ispitati da li je u konkretnom slučaju primijenjena relevantna zakonska odredba ZOO-a, odnosno da li je došlo do proizvoljne primjene odredaba iz ZOO-a.
31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o pravima iz radnog odnosa apelanata, te je kamata dosuđena na iznose neisplaćenih plaća i drugih davanja. Zakonom o radu u članu 68. je propisano da se plaće zaposlenika utvrđuju kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Općim kolektivnim ugovorom je utvrđeno da je poslodavac dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku. Isplate plaća se detaljnije reguliraju pravilnikom ili ugovorom o radu, a obaveza poslodavca da isplati plaće dospijeva istekom posljednjeg dana roka koji je predviđen kao rok za isplatu plaća. I za druga potraživanja iz radnog odnosa koja su apelanti tražili propisani su uvjeti i način isplate.
32. Dakle, Ustavni sud zaključuje da je prvostepeni sud apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, odnosno nije naveo osnov, kao ni dao razloge za svoju odluku u dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je usvojio pravno stanovište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, jer se radi o povremenim davanjima iz člana 279. stav 3. ZOO-a, kao i da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u pravnom biltenu i koji je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra da obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoljno jasno i precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277. i 279. ZOO-a iz kojih proizlazi da se zatezna kamata dosuđuje od docnje. Isto tako, Ustavni sud primjećuje da se plaće i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje «kamate na kamatu», što je navedeno u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac dolazi u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, a što je regulirano članom 277. ZOO-a.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se, u pogledu dosuđivanja kamata na utvrđene iznose plaća i drugih primanja iz radnog odnosa, Kantonalni sud pozvao na odredbe člana 279. stav 3, bez posebno jasnog i preciznog obrazloženja, pravdajući to stavom da je plaća povremeno potraživanje i činjenicom da se radi o novom stavu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, čime je došlo do nezakonitog miješanja u imovinu apelanata.
34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odluka Kantonalnog suda u pogledu dosuđenja kamata ne zadovoljava standard zakonitog miješanja u prava apelanata na imovinu. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ostali navodi
35. S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale navode apelanata.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav
3. ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović