Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-657/07 (H. Š.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-657/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 657/07, rješavajući apelaciju Hajre Šakić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajre Šakić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Gž: 291/05 od 28. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda Bugojno, broj P:761/01 od 30. novembra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajra Šakić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornjeg Vakufa, podnijela je 19. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž: 291/05 od 28. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P:761/01 od 30. novembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P:761/01 od 30. novembra 2004. godine, utvrđeno je da je sporna z.k. parcela označena kao k.č. 585 iz z.k. ul. 29 K.O. Sarajvilić, koja odgovara parceli novog premjera označene kao k.č. 1217 K.O. Grnica, brisana i spojena kao pripadajuća parcela označena kao k.č. 651/8 K.O Sarajvilić kao isključivo vlasništvo tužitelja Sakiba Šehića (u daljnjem tekstu: tužitelj). Apelantici je naloženo da tužitelju preda u posjed parcelu koja odgovara pripojenoj parceli 585 iz z.k. ul. 29 K.O. Sarajevilić i čini sastavni dio parcele k.č. 651/8 iz z.k. ul 2159, te da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.230,00 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je predložila da sud utvrdi da je ona dosjelošću stekla pravo svojine na k.č. 1217 K.O. Grnica je odbijen kao neosnovan.
3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je na osnovu Presude Općinskog suda, broj P-507/89 od 6. juna 1989. godine, utvrdio da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na k.č. 651/8, a tuženi su u tom postupku, između ostalih bili iz obitelji Mlakić. Vještačenjem po geometru Ruži Pilić utvrdio da je sporna parcela po novom premjeru označena kao k.č. 1217 K.O. Grnica u površini od 564 mi upisana je u p.l. 1 kao posjed Saliha Agića, oca apelantice. Ova parcela novog premjera 1217 odgovara parceli starog premjera i to u dijelu 651/8 dok drugom dijelu parcele 651/8 odgovara parcela novog premjera dio k.č. 1216 i 1214 K.O. Grnica upisana u p.l. 761 kao posjed Šehić Rame Sakiba iz Grnice, te je uvidom u stare katastarske planove vidljivo da na mjestu sadašnje parcele k.č. 1217 je broj starog premjera k.č. 585 K.O. Sarajvilić. Dalje je navedeno da je uvidom u DN-614/39 sud utvrdio da je još 1939. godine parcela k.č.585 brisana i spojena sa parcelom k.č. 651/1 u istom zk.ul. i čini jednu parcelu, a kasnije je došlo do cijepanja k.č. 651/1 na k.č. 651/8 i ovoj novoj k.č.651/8 je pripala i brisana parcela 585, te katastarska parcela novog premjera k.č. 1217 sada pripada dijelom zk parceli 651/8 K.O. Sarajevilić iz zk.ul. 2159 K.O. Sarajevilić. Sud je dalje izvršio uvid u zk ul.2159 K.O. Sarajvilić i na nesumnjiv način utvrdio da je kao isključivi vlasnik 651/8 upisan tužitelj i ista je površine 2250 m . Sud je potom istakao da je izvršio uvid u spis P-507/89 kao i DN-614/39 i utvrdio da nisu tačni navodi apelantice kojima tvrdi da katastarska parcela novog premjera k.č.1217, a kojoj je ranije po starom premjeru odgovarala kat. parcela 585, nije bila upisana na ime Mlakića jer je vidljivo da su kao suvlasnici na navadenoj parceli bili upisani članovi obitelji Mlakić. Osim toga, i uviđajem, na licu mjesta, a i iz nalaza vještaka geometra sud je utvrdio da apelantica u blizini uopšte nema svoje parcele i da ova sporna parcela u naravi predstavlja samoniklo šiblje. Na osnovu navedenog sud je utvrdio da je ova katastarska parcela je dio zk. parcele 651/8 iz z.k.ul. 2159 K.O. Sarajvilić i da je tužitelj upisan kao isključivi vlasnik u zemljišnoj knjizi, te je odlučio kao u dispozitivu presude i udovoljio tužbenom zahtjevu u smislu člana 43. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (Službene novine FBiH broj 6/98 i 29/03). Činjenica da je apelantica u postupku smetanja posjeda uspjela protiv tužitelja, po ocjeni suda, ne znači da je stekla pravo vlasništva na spornoj parceli, niti je u toku postupka dokazala da ta parcela predstavlja njeno isključivo vlasništvo. Osim toga, u smislu člana 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima za sticanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je dokazati da je neko savjestan i zakonit posjednik nekretnine 20 godina, a apelantica to nije ničim dokazala u postupku. Pored toga, sud je istakao da se ne može tužbom tražiti priznavanje prava vlasništva u dijelu neke nekretnine, pa je i iz tog razloga sud odbio apelanticu sa protivtužbenim zahtjevom.
4. Presudom Kantonalanog suda, broj Gž: 291/05 od 28. decembra 2006. godine, žalba apelantice je djelimično uvažena i Presuda Općinskog suda Bugojno, broj P:761/01 od 30. novembra 2004. godine, je preinačena u dijelu u kojem je utvrđeno da sporna zemljišna knjižna parcela označena kao k.č.585 iz zk ul. 29. KO Sarajvilić koja odgovara parceli novog premjera označena kao k.č. br.1217 K.O. Grnica brisana is spojena kao pripadajuća parcela označena kao k.č. br. 651/8 i u tom dijelu je tužba odbačena. U pogledu preostalog dijela prvostepene presude kojom je naloženo apelantici da tužitelju preda u posjed parcelu koja odgovara pripadajućoj parceli k.č. br. 585 iz z.k. ul. 2159 K.O. Sarajvilić i koja je sastavni dio parcele k.č. 651/8 i zk ul. 2159 K.O. Sarajvilić, kao i u drugom dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i o protivtužbenom zahtjevu apelantice, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
5. U obrazloženju Presude Kantonalnog suda je navedeno da je po ocjeni Kantonalnog suda Općinski sud pravilno odlučio kada je utvrdio da je tužitelj vlasnik sporne parcele i naložio apelantici da mu spornu parcelu preda u posjed. Kantonalni sud je istakao da je općepoznata činjenica da je katastarski operat na području Općine Gornji Vakuf uništen u ratnim dejstvima, te da još nije izvršeno izlaganje novog premjera koji je učinjen aerofotogrametrijskim snimanjem. Po tom premjeru (koji još nije stupio na snagu) sporna parcela nosi oznaku kat. br. 1217 K.O. Grnica. Kantonalni sud je dalje istakao da prema nalazu vještaka geometra toj parceli odgovara parcela starog premejera k.č. br. 585 u K.O. Sarajvilić koja je brisana i pripojena parceli 651/8 K.O. Sarajvilić na kojoj je kao posjednik bio upisan tužitelj. Nadalje je navedeno da je iz Presude P:507/89 od 6. juna 1989. godine vidljivo da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti na parceli k.č. 651/8 u K.O. Sarajvilić te je ova presuda provedena u zemljišnim knjigama i vlasništvo je tužitelja upisana sa 1/1. Na osnovu navedenog Kantonalni sud je zaključio da je Općinski sud pravilno odlučio kada je utvrdio da je tužitelj dokazao svoje vlasništvo na spornoj parceli kao i pravni osnov sticanja vlasništva (dosjelost), te budući da je sporna parcela bila u posjedu apelantice (a što je vidljivo iz odluke suda u predmetu P:31/86) naložio apelantici da preda tužitelju spornu parcelu u posjed. Takođe je, po ocjeni Kantonalnog suda, pravilno zaključio prvostepeni sud da činjenice koje su utvrđene u postupku P:31/96 tj. da je tužitelj smetao apelanticu u posjedu parcele koja po novom premjeru nosi oznaku k.č. br. 1217 K.O. Grnica ne dokazuju vlasništvo apelantice na toj parceli budući da sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika, pa je apelanticu odbio sa protiv tužbenim zahtjevom budući da nije dokazala vlasništvo na spornoj parceli, jer u tom pogledu nije predložila nikakve dokaze u ovom postupku.
6. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evrospka konvencija). Apelantica je navela u obrazloženju svojih apelacionih navoda da «matra da su sudovi donijeli „nezakonite“ odluke suprotno pozitivnim propisima koji regulišu pitanja posjeda i prava vlasništva na nekretninama, provedenim dokazima i stvarnom činjeničnom stanju».
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Iz apelacionih navoda proizilazi da apelantica povredu prava na imovinu vidi u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u postupku pred redovnim sudovima. S tim u vezi Ustavni sud konstatuje da su redovni sudovi na dvije instance ispitali osnovanost tužbenog navoda tužitelja, kao i navoda apelantice iz protutužbe, odgovora na tužbu i iz žalbe, te su utvrdili da je tužitelj vlasnik sporne parcele, a da apelantica treba predati spornu parcelu u posjed tužitelju. Za svoje odluke redovni sudovi su dali obrazloženja i razloge iz kojih ne proizilazi da je u postupku došlo do proizvoljnog utvrđivanja činjenica ili proizvoljne primjene materijalnog zakona. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelantica nema „opravdan zahtjev“ da se u ovom kontekstu poziva na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apalantice o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović