Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1302/09 (T. P.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1302/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 1302/09, rješavajući apelaciju Tomislava Prpoša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Prpoša, podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Siž-2/09 od 5. marta 2009. godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine i Odluke Centralne izborne komisije, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Prpoš (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. aprila 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Siž-2/09 od 5. marta 2009. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborna komisija BiH), broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine i Odluke Izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom se obustavlja izvršenje Odluka Izborne komisije BiH o prestanku mandata apelanta broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine, do okončanja postupka po apelaciji pred Ustavnim sudom.

2. Odlukom Izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, utvrđeno je da je apelant, kao odbornik u Skupštini opštine Prijedor i kao ovlašteno lice preduzeća «Gradinvest» doo export-import Prijedor, u vrijeme trajanja odborničkog mandata, 1. septembra 2005. godine, zaključio anex ugovora sa Opštinom Prijedor u ukupnoj vrijednosti od 65.000,00 KM, što je nespojivo na osnovu člana 4. stav 3. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa), («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj: 16/02, 14/03 i 12/04), te su mu izrečene slijedeće sankcije: «apelant je nepodoban da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu dužnost u periodu od četiri godine od počinjenog prekršaja, tj. od 1. septembra 2005. godine. Apelant se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 KM, koji je dužan uplatiti u roku od šezdeset dana od dana prijema ove odluke, na račun Ministarstva za trezor institucija BiH kod Centralne banke Bosne i Hercegovine». Naveda odluka je konačna i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim odjelom Suda BiH.

3. Na osnovu Odluke Izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, Izborna komisija BiH je 5. februara 2009. godine donijela Odluku, broj 06-1-07-1-625/09, kojom apelantu prestaje mandat danom donošenja Odluke.

4. Rješenjem Suda BiH, broj Siž-2/09 od 5. marta 2009. godine, žalba apelanata protiv Odluke Izborne komisije BiH, broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine je odbijena. U žalbi sudu apelant je predložio da apelaciono upravno vijeće Suda BiH naloži Izbornoj komisiji BiH da preinači Odluku broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, na osnovu koje je donesena pobijana odluka, jer ista nikada nije postala konačna, te je iz tog razloga pobijana odluka nezakonita. Također, apelant je naveo da je uputa o pravnom lijeku navedena u Odluci izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007 nezakonita. Sud je u obrazloženju presude konstatovao da je uputu o pravnom lijeku u skladu sa tada važećim propisima, odnosno odredbi člana 19. Zakona o sukobu interesa i odredbi člana 19. Zakona o upravnim sporovima BiH, (u daljnjem tekstu: ZUS), («Službeni glasnik BiH» broj 19/02, 88/07 i 83/08) po kojima je bilo propisano da je odluka konačna u upravnom postupku i da se protiv nje ne može izjaviti žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor pred upravnim odjelom Suda BiH u roku od dva mjeseca od dana prijema odluke. Obzirom da je apelant postupio po navedenoj uputi o pravnom lijeku i da je upravni spor postupku pred upravnim odjelom Suda BiH, sud je zaključio da apelantu nije data pogrešna uputa o pravnom lijeku. Na apelantove navode da odluka Izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine nije nikada postala konačna, pa je samim tim odluka Izborne Komisije BiH, broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine nezakonita, sud je u obrazloženju rješenja konstatovao da prema odredbi člana 259. stav 3. tačka 2. Zakona o upravnom postupku BiH (»Službeni glasnik BiH» broj 29/02 i 12/04), upravni akt je izvršan danom dostavljanja stranci, ako žalba nije dozvoljena, a prema odredbi člana 18. stav 1. ZUS tužba, kojom se pokreće upravni spor, po pravilu, ne spriječava izvršenje konačnog upravnog akta protiv kojeg je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, apelant u žalbi pobija Odluku Izborne komisje BiH o prestanku madnata broj 06-1-07-1-625/09, od 5. februara 2009. godine. U obrazloženju rješenja sud navodi da je Odluka Izborne komisije BiH, broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, kojom je utvrđeno postojanje sukoba interesa, postala konačna, pa je i odluka Izborne komisije BiH, broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine zakonita.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

7. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Suda BiH, kojom je odbijena njegova žalba na rješenje Izborne komisije, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

8. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).

9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/.3) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Apelant se također žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana13. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na djelotvoran lijek akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi mutatis mutandis Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

11. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1302/09 (T. P.) | Sudska praksa | Aktio