Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-149/09 (J. M.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-149/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 149/09, rješavajući apelaciju Jove Mrđe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Mrđe, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženog D.K., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Mrđa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 17. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženog D.K.
2. Presudom Vojnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Vojni sud), broj IK-40/97 od 26. marta 1998. godine D.K. je oglašen krivim za krivično djelo-Teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. decembra 1996. godine do 17. aprila 1997. godine. Optuženom je izrečena i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine. Oštećeni su upućeni da imovinsko-pravni zahtjev ostvare u parničnom postupku.
3. Rješenjem Vrhovnog vojnog suda, broj II K-21/98 od 29. aprila 1999. godine, uvažena je žalba branioca optuženog izjavljena protiv presude Vojnog suda, broj IK-40/97 od 26. marta 1998. godine, pobijana presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
4. U ponovnom postupku Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu, broj K-705/00 od 22. juna 2006. godine, kojom je optuženog D.K. oglasio krivim, zbog krivičnog djela-Teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio, i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. decembra 1996. godine do 17. aprila 1997. godine. Optuženom je izrečena i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine, dok su oštećeni Zdravka Jović Radmila Mrđa i Jovo Mrđa, sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
5. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kž-06-
000 412 od 18. juna 2007. godine, uvažena je žalba baranioca optuženog, ukinuta je presuda Osnovnog suda, broj K-705/00 od 22. juna 2006. godine, i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
6. Apelant je 22. septembra 2008. godine poslao urgenciju Osnovnom sudu zatraživši da sud zakaže glavni pretres u krivičnom predmmetu protiv D.K.
7. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka protiv D.K. povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. Ispitujući može li se apelacija razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.
10. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
11. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović