Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1702/08 (D. Š.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1702/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP-1702/08, rješavajući apelaciju Džemala Šabanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Šabanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-
000026 od 31. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Šabanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Puračića, koga zastupa Sminka Smajlović, advokat iz Tuzle, podnio je 9. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000026 od 31. marta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj P-200/01 od 14. februara 2003. godine, u cjelosti je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv I.Š. radi utvrđivanja prava na nužni dio, pobliže opisana u dispozitivu te presude, te je apelant obavezan da tuženom I.Š. nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.369,30 KM.
3. Protiv Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P-200/01 od 14. februara 2003. godine, apelant je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud djelimično uvažio Presudom broj Gž-733/03 od 1. aprila 2004. godine i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što su isti sniženi sa 3.369,00 KM na 1.635,00KM, dok je u preostalom dijelu potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant je 7. juna 2004. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj P-200/01 od 14. februara 2003. godine i Presudom Kantonalnog suda broj Gž-733/03 od 1. aprila 2004. godine. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem broj P.200/01 od 9. novembra 2006. godine odbio prijedlog kao neosnovan, sa obrazloženjem da dokaz koji je apelant priložio uz prijedlog za ponavljanje postupka nije novi dokaz u smislu člana 391. stav 1. tačka 10. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: raniji ZPP).
5. Apelant je izjavio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P.200/01 od 9. novembra 2006. godine, koju je Kantonalni sud odbio Rješenjem broj 003-0-Gž-07-000026 od 31. marta 2008. godine i potvrdio prvostepeno rješenje, uz konstataciju da je prvostepeni sud propustio da u smislu odredbe člana 395. ranijeg ZPP-a odbaci prijedlog kao neblagovremen ali da taj propust nije na štetu apelanta, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja.
6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant smatra da je zbog odbijanja odnosno odbacivanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. U tom postupku nadležni sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u parničnom postupku čije je ponavljanje apelant tražio. Ustavni sud konstatuje da je o apelantovim imovinskim pravima pravosnažno odlučeno u postupku okončanom Presudom Kantonalnog suda broj Gž-733/03 od 1. aprila 2004. godine. Obzirom na navedeno nesporno je da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović