Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1756/08 (D. O.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1756/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 1756/08, rješavajući apelaciju Dževdete Odobašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževdete Odobašić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Uvp-07-000 023 od 7. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci, broj U-685/05 od 11. jula 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-777/05 od 20. jula 2005. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Prnjavor, broj 05-050-33-
860/03 od 27. juna 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževdeta Odobašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Jasmina Tasić, advokatica iz Kozarske Dubice, podnijela je 11. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-07-000 023 od 7. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-685/05 od 11. jula 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) , broj 05-050-01-777/05 od 20. jula 2005. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Prnjavor (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-33-860/03 od 27. juna 2003. godine.
2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Veljaka Milankovića S 53 u Prnjavoru (raniji naziv Sarajevska S 53), Odsjek je donio zaključak, broj 05-050-33-860/03 od 27. juna 2003. godine, kojim je odbio zahtjev apelantice kao neblagovremen.
3. Apelantica je protiv zaključka Odsjeka, broj 05-050-33-860/03 od 27. juna 2003. godine izjavila žalbu, ali je Ministarstvo donijelo rješenje, broj 05-050-01-777/05 od 20. jula 2005. godine, kojim je odbilo njenu žalbu kao neosnovanu. Ministarstvo je obrazložilo da je Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo kod Ministarstva bio 19. april 2000. godine, a kod Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) 19. juni 2000. godine. Obzirom da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 19. juna 2003. godine, Ministarstvo je zaključilo da je zahtjev apelantice neblagovremen, odbivši žalbu apelantice kao neosnovanu.
4. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelantica tužbom pokrenula protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-777/05 od 20. jula 2005. godine, Okružni sud donio je presudu, broj U-
685/05 od 11. jula 2006. godine, kojom je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu. Okružni sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je žalbu apelantice odbio kao neosnovanu i time osnažio zaključak prvostepenog organa kojim je njen zahtjev odbijen kao neblagovremen. Također, Okružni sud navodi da stoji primjedba apelantice da je prvostepeni organ trebao zaključkom odbaciti zahtjev kao neblagovremen, međutim, navođenje u dispozitivu teksta da se zaključak odbija ne može dovesti do drugačijeg rješenja u ovoj pravnoj stvari, zaključio je sud.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-07-000 023 od 7. maja 2008. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-685/05 od 11. jula 2006. godine.
6. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 8. i 29. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod Komisije, a članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene propisano je da izuzetno od odredbe člana 16. ovog Zakona nosioci stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu mogu podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, tj. do 29. juna 2002. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 19. juna 2003. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelantice da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović