Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2190/08 (M. M.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2190/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, dopredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, suci, na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 2190/08, rješavajući apelaciju Marinka Marića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Marića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001835 08 Gž od 4. lipnja 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 001835 05 P od 24. siječnja 2008. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Karlo Sesar, Zdenko Ćurić i Marijo Miletić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 16. srpnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 001835 08 Gž od 4. lipnja 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 001835 05 P od 24. siječnja 2008. godine.
2. Rješavajući o apelantovoj tužbi radi naknade štete, Općinski sud je donio Rješenje broj 07 58 P 001835 05 P od 24. siječnja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 001835 08 Gž od 4. lipnja 2008. godine. Tim je rješenjem odbačena apelantova tužba uz obrazloženje da se radi o presuđenoj stvari, u smislu članka 67. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, istaknuto je da je povodom istog štetnog događaja između istih parničnih stranaka već odlučeno Presudom tog suda broj P-318/99-I od 7. listopada 2004. godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-20/05 od 21. svibnja 2005. godine, i da je apelant sve prigovore, odnosno institute istaknute u tužbi imao pravo isticati i dokazivati u prethodnom postupku ili eventualno u nekom od izvanrednih pravnih lijekova, ali nikako u novoj tužbi.
3. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
5. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji pobija Rješenje Općinskog suda broj 07 58 P 001835 05 P od 24. siječnja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 001835 08 Gž od 4. lipnja 2008. godine, a kojim je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena zato što se radi o već presuđenoj stvari. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Europski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. godine, stavak 41; i H v. France od 24. listopada 1989. godine, stavak 47). Imajući u vidu navedenu praksu Europskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
7. Ustavni sud podsjeća na to da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama članka 227. stavak 2. ZPP, sud prema službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi je li stvar pravomoćno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uvjeti koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. Obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u kojem su donijeta pobijana rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obvezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva zato što je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva već pravomoćno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obvezama, koji su sadržani u njegovom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno pravomoćnom Presudom Kantonalnog suda broj Gž-20/05 od 21. svibnja 2005. godine. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti u domenu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
8. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović