Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/08 (Grad Banja Luka)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2218/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 2218/08, rješavajući apelaciju Grada Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Grada Banja Luka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Grada Banja Luka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine. Apelant je 19. avgusta 2008. godine dopunio apelaciju označivši sem osporene presude Vrhovnog suda i Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Gradske uprave Grada Banja Luka broj 05-370-495-1/05-11217 od 7. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem gradonačelnika Grada Banja Luka broj 05-3704720/05 od 17. januara 2006. godine, preduzeću «Merkur» a.d. Banja Luka je utvrđena obaveza plaćanja naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta po osnovu svojine na poslovnim prostorima, u mjesečnom iznosu od 3.377,10 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine uvažena je tužba preduzeća «Merkur» a.d. Banja Luka, koja je podnesena protiv Rješenja gradonačelnika Grada Banja Luka broj 05-3704720/05 od 17. januara 2006. godine, te je osporeni drugostepeni upravni akt poništen.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine kojom je zahtjev odbio kao neosnovan.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine i Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok da se podnese apelacija, (9) apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine
7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant prvobitno žalio na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000042 od 25. juna 2008. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, odnosno Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-
000152 od 28. novembra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu, res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude Vrhovnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine
8. U svojoj dopuni apelacije od 18. avgusta 2008. godine apelant je kao osporenu odluku označio i Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je zahtjev presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu, ratione materiae, kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda od 28. novembra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 14. decembra 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-U-06-000152 od 28. novembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. jula 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001204 od 27. juna 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, odnosno ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović