Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3236/08 (V. S.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3236/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3236/08, rješavajući apelaciju Vitka Stanišića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Vitka Stanišića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000115 od 30. jula 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-289/04 od 16. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo broj 27/02-23-4891/03 od 17. marta 2004. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-371/02 od 28. jula 2003. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vitko Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kog zastupa Mirko Elek, advokat sa Pala, podnio je 11. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000115 od 30. jula 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-289/04 od 16. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-4891/03 od 17. marta 2004. godine i Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/III-23-P-371/02 od 28. jula 2003. godine.

2. Zaključkom Uprave broj 23-04/III-23-P-371/02 od 28. jula 2003. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-4891/03 od 17. marta 2004. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana koji je proglašen napuštenim, u ulici Geteova broj 9 u Sarajevu. Naime, zahtjev je odbačen zbog toga što je podnesen 1. jula 2002. godine, odnosno nakon 4. jula 1999. godine, tj. nakon što je protekao rok propisan članom 5 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Apelant je protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-4891/03 od 17. marta 2004. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj U-289/04 od 16. decembra 2005. godine odbio tužbu kao neosnovanu ocijenivši da su osporena prvostepena i drugostepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način.

4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-289/04 od 16. decembra 2005. godine. Zahtjev je odbijen kao neosnovan Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000115 od 30. jula 2008. godine. U obrazloženju je konstatovano da je apelant u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude naveo da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali da njegovi navodi ne utiču na drugačije rješenje predmetne upravne stvari zbog toga što u predmetnom postupku nije cijenjena osnovanost apelantovog zahtjeva za povraćaj stana, već blagovremenost njegovog zahtjeva za povraćaj u posjed predmetnog stana. Kako je u tom postupku utvrđeno da je apelantov zahtjev neblagovremen i kako je Kantonalni sud osporenom presudom ocijenio da je osporeno rješenje od 17. marta 2004. godine pravilno i zasnovano na zakonu, Vrhovni sud je konstatovao da su prigovori izneseni u zahtjevu potpuno irelevantni za odlučivanje.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama upravnih i sudskih organa povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski suda za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovog pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi, mutatis mutandis, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Shodno tome, Ustavni sud smatra da zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može da se smatra efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude donesene u upravnom sporu Kantonalnog suda broj U-289/04 od 16. decembra 2005. godine odbijen kao neosnovan, to je u njegovom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5 stav 1 Zakona o prestanku primjene propisano da zahtjev za povraćaj stana koji je proglašen napuštenim može da se podnese do 4. jula 1999. godine, odnosno do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. U konkretnom slučaju, osporenim odlukama upravnih organa i presudom Kantonalnog suda je utvrđeno da je apelant podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed 1. jula 2002. godine, odnosno nakon što je protekao zakonom propisan rok.

10. Dakle, organi uprave i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva podnesenog za povraćaj u posjed predmetnog stana, već je zahtjev kao neblagovremen odbačen zbog formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesen u roku koji je propisan Zakonom o prestanku primjene. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese zahtjev za povraćaj u posjed stana ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za povraćaj predmetnog stana, niti je uspio da opravda ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Upravi nije efektivno iscrpio pravne lijekove već je samo formalno, van roka, podnio zahtjev na osnovu kog nadležni organi i Kantonalni sud nisu mogli meritorno da odlučuju zato što nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3236/08 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio