Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3416/08 (A. S., J. S. i A. S.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3416/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3416/08, rješavajući apelaciju Alije Salkića, Jusufa Salkića i Avdije Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Salkića, Jusufa Salkića i Avdije Salkića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1692/03 od 10. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alija Salkić, Jusuf Salkić i Avdija Salkić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bosanske Krupe, koje zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnijeli su 24. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1692/03 od 10. jula 2008. godine.

2. Rješenjem Službe za prostorno uređenje, geodetske poslove, katastar nekretnina, imovinsko-pravne, stambeno-komunalne poslove i obnovu, Odjela za geodetsko katastarske i imovinsko-pravne poslove Općine Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Odjel), broj 04-31-254-UP/02 od 15. januara 2003. godine, odbijen je prijedlog apelanata kojim su tražili obnovu postupka koji je okončan pravosnažnim rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinsko pravne i stambeno komunalne poslove Opštine Bosanska Krupa, broj 04/3-474-20/1986 od 6. februara 1986. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je rješenje kojim je okončan postupak čija se obnova traži postalo pravosnažno 9. novembra 1986. godine, dok je Prijedlog apelanata za obnovu postupka podnesen 8. februara 2002. godine, dakle po proteku roka od 30 dana propisanog odredbom člana 249. stav 1. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/99), te da uz prijedlog nisu izneseni dokazi koji bi doveli do drugačijeg rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Odjela, broj 04-31-254-UP/02 od 15. januara 2003. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je donijela rješenje, broj 05-31-2-86/03 od 28. aprila 2003. godine, kojim je odbila žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Federalna uprava se pozvala na odredbe člana 249. st. 1. i 3. Zakona o upravnom postupku zaključivši da je prvostepeni organ donio pravilno i zakonito rješenje.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj U-1692/03 od 10. jula 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanata kojom su pokrenuli upravni spor protiv rješenja Federalne uprave, broj 05-31-2-86/03 od 28. aprila 2003. godine. U obrazloženju presude sud je naveo, da je u konkretnom slučaju protekao subjektivni i objektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, te da apelanti nisu pružili nove činjenice i dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješenja. Dalje se navodi da su organi uprave pravilno odbili prijedlog apelanata za obnovu postupka okončanog pravosnažnim rješenjem od 6. februara 1986. godine, s tim da su organi uprave trebali zaključkom odbaciti prijedlog za obnovu postupka jer nisu ispunjeni svi uslovi iz člana 253. stav 1. Zakona o upravnom postupku, ali da navedenim propustom nisu povrijedili pravila postupka odnosno nisu riješili na štetu apelanata obzirom da su negativno odlučili o njihovom prijedlogu za obnovu postupka, zaključio je na kraju sud.

5. Apelanti navode da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: „Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da su odluke nadležnih organa koje su prethodile presudi Vrhovnog suda, broj U-1692/03 od 10. jula 2008. godine koju apelanti pobijaju u svojoj apelaciji, donesene u postupku rješavanja o prijedlogu za obnovu postupka u kojem su nadležni organi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za obnovu postupka pravosnažno okončanog rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinsko pravne i stambeno komunalne poslove Opštine Bosanska Krupa, broj 04/3-474-

20/1986 od 6. februara 1986. godine. U odlukama koje su prethodile rješenju Vrhovnog suda je utvrđeno da je prijedlog apelanata za obnovu postupka neblagovremen.

8. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za obnovu postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred Odjelom, u kojem je doneseno rješenje, broj 04-

31-254-UP/02 od 15. januara 2003. godine, kao i u postupku pred Federalnom upravom, u kojem je doneseno rješenje, broj 05-31-2-86/03 od 28. aprila 2003. godine, dakle nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem su donesene odluke koje su prethodile presudi Vrhovnog suda koja je predmet ove apelacije, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

11. Apelanti, također, smatraju da je pobijanim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova pravosnažno okončanog postupka, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanata. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi člana II/3.

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, apelanti se žale i na povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorno, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u slučaju apelanata, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evrospke konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. a u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3416/08 (A. S., J. S. i A. S.) | Sudska praksa | Aktio