Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3438/08 (Tekstilna konfekcija «Zlatka» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3438/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3438/08, rješavajući apelaciju Tekstilne konfekcije «Zlatka» d.o.o., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tekstilne konfekcije «Zlatka» d.o.o. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 368 od 29. avgusta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-P-06-000-
478 od 11. marta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Tekstilna konfekcija «Zlatka» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa zakonska zastupnica, direktorica Zlatka Kelečević, podnijela je 27. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-
08-000 368 od 29. avgusta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-P-06-000-478 od 11. marta 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-478 od 11. marta 2008. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca Dušana Rodića (u daljnjem tekstu: tužilac), te je naloženo apelantkinji kao tuženoj da tužiocu na ime naknade štete, zbog neprimanja zarade u periodu od 19. jula 2005. godine do 13. decembra 2005. godine, isplati iznos od 468,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe do isplate, da uplati doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje i poveže mu radni staž u istom periodu, te da mu isplati troškove spora u iznosu od 21,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Istom presudom tužba je odbačena kao neblagovremena u dijelu koji se odnosi na naknadu plata za period od 4. septembra 2001. godine do 19. jula 2005. godine i uplate doprinosa za PIO za taj period.
3. Odlučujući o žalbi tužioca, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000 368 od 29. avgusta 2008. godine kojom je žalbu tužioca uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako da je usvojio tužbeni zahtjev tužioca i naložio apelantkinji da tužiocu na ime naknade, zbog neprimanja zarade u periodu od 4. septembra 2001. godine do 13. decembra 2005. godine, isplati iznos od 4.349,59 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 19. jula 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, do isplate i da tužiocu uplati doprinose za penziono, invalidsko i zdravstveno osiguranje za isti period, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 29. avgusta 2008. godine kao dana donošenja presude do isplate.
4. Protiv drugostepene presude apelantkinja je 27. oktobra 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.
5. Apelantkinja navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 237 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije.
Član 237
1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Ustavni sud je usvojio stanovište da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, nezavisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno, u apelantkinjinom slučaju apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantkinja ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović