Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/08 (M. H.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3477/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3477/08, rješavajući apelaciju Miroslava Halabrina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Miroslava Halabrina podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-256/05 od 30. jula 2008. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Miroslava Halabrina podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine, Rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona broj 11/2-23-56-UP-2/04 od 24. marta 2004. godine i Rješenja Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova Opštine Bihać broj 04-23-1040/99-2 od 26. januara 2004. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Halabrin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Padine, Republika Srbija, kog zastupa punomoćnik Habiba Smajić iz Bihaća, podnio je 30. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl- 256/05 od 30. jula 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine, Rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/2-23-56-UP-2/04 od 24. marta 2004. godine i Rješenja Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova Opštine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-23-1040/99-

2 od 26. januara 2004. godine.

2. Rješenjem Službe broj 04-23-1040/99-2 od 26. januara 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-56-UP-2/04 od 24. marta 2004. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana pobliže opisanog u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. Kantonalni sud je Presudom broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine odbio apelantovu tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 11/2-23-56-UP-2/04 od 24. marta 2004. godine.

4. Apelant je 30. novembra 2005. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine koji je Vrhovni sud odbio Presudom broj Uvl-256/05 od 30. jula 2008. godine. Naime, Vrhovni sud je obrazložio da je Kantonalni sud pravilno odlučio kada je odbio tužbu zato što je u postupku utvrđeno da je apelant nakon 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog lica u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, te da, shodno članu 3a. stav 1 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, nema pravo na povraćaj predmetnog stana.

5. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3 i II/5 Ustava Bosne i Hercegovine, Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom. a. U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj Uvl-256/05 od 30. jula 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj Uvl-256/05 od 30. jula 2008. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, osporenom odlukom Vrhovnog suda nije se odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/5 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zatim člana II/5 Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.b. U odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine s obzirom na to da je apelant 30. novembra 2005. godine protiv predmetne presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj U-70/04 od 27. oktobra 2005. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. oktobra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, odnosno ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/08 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio