Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3691/08 (F. S.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3691/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3691/08, rješavajući apelaciju Fadulaha Sarajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fadulaha Sarajlića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-08 000231 od 22. oktobra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-KV-08-000208 od 1. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fadulaha Sarajlića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Kž-200/05 od 9. decembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj K-20/05 od 13. septembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Fadulah Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Kantonalni zavod za pravnu pomoć Zeničko-dobojskog kantona, podnio je 26. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-08 000231 od 22. oktobra 2008. godine, rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-KV-08-

000208 od 1. oktobra 2008. godine, presude Kantonalnog suda, broj Kž-200/05 od 9. decembra 2005. godine i presude Općinskog suda, broj K-20/05 od 13. septembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-20/05 od 13. septembra 2005. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 2 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a Asim Karić, kao drugookrivljeni, je oglašen krivim za krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. stav

1. KZFBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Apelant i Asim Karić su obavezani na naknadu troškova, dok je HVB Banka BiH d.d. Sarajevo, kao pravni sljednik USAID BF (u daljnjem tekstu: oštećena), odbijena sa imovinsko pravnim zahtjevom zbog presuđenosti o imovinsko pravnom zahtjevu.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Kž-200/05 od 9. decembra 2005. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i Asima Karića, dok je uvažena žalba oštećene i prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o imovinsko pravnom zahtjevu tako što je oštećena sa imovinsko pravnim zahtjevopm upućena na parnicu, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj 043-0-KV-08-000208 od 1. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08 000231 od 22. oktobra 2008. godine, odbijen je zahtjev apelantovog branioca za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije i zabrana dužničkog zatvora iz člana 1. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na postupak po zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08 000231 od 22. oktobra 2008. godine, kojim je odbijena žalba protiv rješenja Općinskog suda, broj 043-0-KV-

08-000208 od 1. oktobra 2008. godine, a kojim je odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda, broj Kž-200/05 od 9. decembra 2005. godine i presudom Općinskog suda, broj K-20/05 od 13. septembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv aplikanta». Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Kako predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka nije odlučivalo ni o pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, ni o zabrani dužničkog zatvora iz člana 1. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

U odnosu na krivični postupak

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj Kž-200/05 od 9. decembra 2005. godine, s obzirom da je zastupnik apelanta 1. jula 2008. godine podnio zahtjev za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka Općinskom sudu, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. novembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3691/08 (F. S.) | Sudska praksa | Aktio