Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3734/08 (A. M.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine · čl. 173
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03) · čl. 173
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 173
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 173
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3734/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3734/08, rješavajući apelaciju Abduladhima Maktoufa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abduladhima Maktoufapodnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-32/05 od 19. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Abduladhim Maktouf (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 28. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj KPŽ-32/05 od 19. septembra 2008. godine.
2. Presudom Suda BiH, broj K-127/04 od 1. jula 2005. godine, apelant je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, međutim, Apelaciono vijeće Suda BiH je djelimično uvažilo žalbu odbrane, ukinulo presudu prvostepenog vijeća i odredilo održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem Suda BiH.
3. Presudom Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 4. aprila 2006. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) u vezi sa članom
31. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, dok su oštećeni sa imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
4. Rješenjem Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 10. jula 2008. godine, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka.
5. Rješenjem Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 19. septembra 2008. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 10. jula 2008. godine.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu iz člana 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član II/2 Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je doneseno u postupku u kojem je sud odlučivao o njegovom zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 4. aprila 2006. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 19. septembra 2008. godine, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 10. jula 2008. godine, a kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.
10. Ustavni sud konstatuje da se u krivičnom postupku pred Sudom BiH, u kojem je apelant oglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju pet godina, Presudom Suda BiH, broj KPŽ-32/05 od 4. aprila 2006. godine odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv njega, pa Ustavni sud zaključuje da se predmetni postupak o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ili ne. Također, kako je Ustavni sud zaključio da se postupak povodom zahtjeva za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka nije ticao utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6. Evropske konvencije, navodi u vezi sa povredom člana 17. Evropske konvencije, člana 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju i čl. II/2 i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine moraju se također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović