Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3790/08 (Dom zdravlja Derventa)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3790/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3790/08, rješavajući apelaciju Doma zdravlja Derventa, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Doma zdravlja Derventa podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000 095 od 24. septembra 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Doma zdravlja Derventa podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine, Rješenja načelnika Opštine Derventa broj 02-475-47/06 od 31. marta 2006. godine i Rješenja Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Opštine Derventa broj 06-475-47 od 9. februara 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dom zdravlja Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 5. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-
000 095 od 24. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine, Rješenja načelnika Opštine Derventa (u daljnjem tekstu: načelnik) broj 02-475-47/06 od 31. marta 2006. godine i Rješenja Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Opštine Derventa (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-475-47 od 9. februara 2006. godine. Apelant je 20. marta 2009. godine, na traženje Ustavnog suda, dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 06-475-47 od 9. februara 2006. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku Rješenjem načelnika broj 02-475-47/06 od 31. marta 2006. godine, zadužen je apelant po osnovu korišćenja izgrađenog poslovnog prostora i gradskog građevinskog zemljišta u Derventi naknadom u preciziranom mjesečnom, odnosno godišnjem iznosu.
3. Presudom Okružnog suda broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja načelnika.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 095 od 24. septembra 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 013-0-U-
06-000 070 od 22. februara 2007. godine.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 122 stav 1 i člana 129 Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 095 od 24. septembra 2008. godine
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-
000 095 od 24. septembra 2008. godine, kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis matandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kom je pravosnažno okončan upravni postupak ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud ističe da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži ni član 122, niti član 129, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine
8. S obzirom na to da je apelantu 2. marta 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 013-0-U-06-000 070 od 22. februara 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 1 i stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović