Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3830/08 (O. H.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3830/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3830/08, rješavajući apelaciju Osmana Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osmana Halilovića podnesena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, broj UGT-47/08 od 12. augusta 2008. godine i broj KT-XVII-1824/07 od 11. juna 2008. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Osman Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Njemačke, podnio je 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), broj UGT-47/08 od 12. augusta 2008. godine i broj KT-XVII-1824/07 od 11. juna 2008. godine. Apelant je 26. marta 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Kantonalno tužilaštvo je apelantu dostavilo obavještenje broj KT-XVII-1824/07 od 11. juna 2008. godine kojim ga obavještava da su, nakon provedene istrage protiv S.H, N.H. i A.E., donijeli Naredbu o neprovođenju istrage broj KT-XVII-1824/07 od 3. juna 2008. godine, protiv navedenih lica iz razloga što su krivična djela koja se stavljaju na teret S.H, falsifikovanja isprave iz člana 217. preuzetog Krivičnog zakona SRBiH (u daljnjem tekstu: KZ SRBiH) i krivično djelo prevare iz člana
158. KZ SRBiH izvršena 20. oktobra 1995. godine, obuhvaćena amnestijom shodno članu 1. Zakona o amnestiji («Službene novine FBiH» broj 48/99). Krivično djelo carinske prevare nije bilo propisano sve do 14. jula 2000. godine, kada je propisano Zakonom o dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 29/00; u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Za krivično djelo prevare iz člana 158. KZ SRBiH učinjeno 2. januara 1997. godine, nastupila je zastara vođenja krivičnog postupka shodno članu 95. stav 3. KZ SRBiH. Zastara vođenja krivičnog postupka je nastupila i za učinjeno krivično djelo zloupotrebe povjerenja iz člana 297. KZ FBiH. Također je nastupila i zastara vođenja krivičnog postupka zbog krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 351. stav 1. KZ FBiH, učinjenog dana 20. marta 1999. godine, kao i za isto krivično djelo učinjeno 3. novembra 2000. godine. Provedenim dokazima je utvrđeno da nema osnova sumnje da je prijavljeni S.H. počinio krivično djleo krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, učinjeno 2004. godine. Što se tiče navoda iz krivične prijave protiv N.H. utvrđeno je da ne postoje osnovi sumnje da su se u radnjama prijavljene stekla sva obilježja krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 371. KZ FBiH. Također, ne postoje osnovi sumnje da je A.E. počinila krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. KZ FBiH. Apelant je poučen da ima pravo pritužbe Uredu tužilaca u roku od osam dana od dana prijema obavijesti.
3. Odlučujući o apelantovoj pritužbi Kantonalno tužilaštvo je obavještenjem broj UGT-47/08 od 12. augusta 2008. godine, obavijestilo apelanta da je, nakon analize svih podataka i dokaza u spisu, utvrđeno da je ranija odluka tužioca pravilna i zakonita.
4. Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UDT) je obavještenjem broj UDT: 6742/08 od 12. marta 2009. godine, obavjestio apelanta da nema osnova za daljnje istraživanje njegove pritužbe, obzirom da nije nadležan da preispituje bilo kakvu sudsku ili tužilačku odluku niti da utiče na tok i ishod bilo kojeg sudskog postupka.
5. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva, broj UGT-47/08 od 12. augusta 2008. godine i broj KT-
XVII-1824/07 od 11. juna 2008. godine, jer navedena obavještenja nemju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović