Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3847/08 (B.M.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3847/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3847/08, rješavajući apelaciju B.M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.M. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-

GŽ-07-000481 od 6. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Višegradu broj 091-0-P-07-000021 od 29. juna 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. B.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada, kog zastupa Radomir Tanasković, advokat iz Višegrada, podnio je 10. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-GŽ-07-000481 od 6. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 091-0-P-

07-000021 od 29. juna 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-429/05 od 6. oktobra 2006. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev podnesen radi poništenja odluke i dodjele stana i apelant obavezan na naknadu troškova postupka. Međutim, Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 682 od 7. marta 2007. godine ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Presudom Osnovnog suda broj 091-0-P-07-000021 od 29. juna 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku Presudom Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000481 od 6. februara 2008. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev radi poništenja odluke i dodjele stana, te je apelant obavezan na naknadu troškova postupka.

4. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 118-

0-Rev-08-000 396 od 26. septembra 2008. godine odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je vrijednost predmeta spora označena na 1.000,00 KM, te da, prema ocjeni ovog suda, odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži da Ustavni sud usvoji ovu apelaciju, ukine osporene presude, te da s obzirom na nesporne činjenice i dokaze, udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu troškova postupka.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stavom 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine i Odluku Ustavnog suda broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 396 od 26. septembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stanovišta, jeste Presuda Okružnog suda broj 014-

0-GŽ-07-000481 od 6. februara 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno da se utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda s obzirom na to da je Vrhovni sud 26. septembra 2008. godine donio rješenje o izjavljenoj reviziji, pa se samo po sebi podrazumijeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U vezi sa apelantovim traženjem da mu Ustavni sud isplati troškove za advokata, Ustavni sud ukazuje da, prema Pravilima Ustavnog suda, ne postoji mogućnost da se bilo ko obaveže da snosi troškove za advokata, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3847/08 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio