Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3853/08 (B.J.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3853/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, dopredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, suci, na sjednici održanoj 10. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 3853/08, rješavajući apelaciju B.J., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.J. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-960/05 od 13. prosinca 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj P-1052/85 od 5. travnja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. B.J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 12. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-960/05 od 13. prosinca 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1052/85 od 5. travnja 2005. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj P-1052/85 od 5. travnja 2005. godine, koje je u prizivnom postupku potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-960/05 od 13. prosinca 2006. godine, odbijeni su apelantov tužbeni zahtjev i protivtužbeni zahtjev tuženog-protutužitelja, precizirani u izreci rješenja, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000774 od 25. rujna 2008. godine odbacio apelantovu reviziju obrazlažući da je odredbom članka 426. stavak 4. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) propisano da revizija nije dopuštena protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to radi li se o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak
1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. svibnja 2001. godine i Ustavni sud, Odluka broj AP 3432/06 od 6. ožujka 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju, revizija je bila neučinkovit pravni lijek u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000774 od 25. rujna 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-960/05 od 13. prosinca 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda obzirom na to da je Vrhovni sud 25. rujna 2008. godine donio rješenje povodom izjavljene revizije, pa se, samo po sebi, podrazumijeva da je navedenu drugostupanjsku presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. prosinca 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović