Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-42/08 (S. D.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-42/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 42/08, rješavajući apelaciju Slobodana Davidovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Davidovića podnesena protiv Rješenja Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzionog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka, broj 1043728183 od 22. januara 2008. godine i Zaključka Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj 1043728183 od 24. septembra 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Davidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 3. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzionog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje Fonda PIO), broj 1043728183 od 22. januara 2008. godine i Zaključka Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Filijala Fonda PIO), broj 1043728183 od 24. septembra 2007. godine.
2. Rješenjem Filijale Fonda PIO broj 1043728183 od 21. decembra 2005. godine apelantu je priznato pravo na invalidsku penziju počev od 7. oktobra 2005. godine u mjesečnom iznosu od 457,85 KM.
3. U međuvremenu je zaključkom Vlade RS od 8. marta 2007. godine Upravni odbor Fonda PIORS donio Odluku o usklađivanju penzija i propisao način i postupak usklađivanja penzija po službenoj dužnosti bez donošenja novih rješenja.
4. Apelant je 16. avgusta 2007. godine podnio zahtjev Fondu PIO za donošenje rješenja o novom iznosu penzije na osnovu Odluke Upravnog odbora Fonda PIORS o usklađivanju penzija («Službeni glasnik RS» broj 22/07).
5. Zaključkom Filijale Fonda PIO broj 1043728183 od 24. septembra 2007. godine odbačen je apelantov zahtjev za određivanje novog iznosa penzije sa obrazloženjem da je o apelantovom zahtjevu već odlučeno Rješenjem Filijale Fonda broj 1043728183 od 21. decembra 2005. godine, te da, shodno tome, nema uslova za pokretanje novog upravnog postupka u smislu člana 113 Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02).
6. Protiv navedenog zaključka Filijale Fonda PIO apelant je izjavio žalbu Odjeljenju Fonda PIO, koji je Rješenjem broj 1043728183 od 22. januara 2008. godine žalbu odbio kao neosnovanu. U pouci o pravnom lijeku jasno je naznačeno da se protiv rješenja može da pokrene upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Banjoj Luci, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
7. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 113 Ustava Republike Srpske. Međutim, apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ali, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizilazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelant nije dostavio dokaz da je pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom protiv Rješenja Odjeljenja Fonda PIO broj 1043728183 od 22. januara 2008. godine. Dakle, apelant u konkretnom postupku nije pokrenuo upravni spor protiv Rješenja Odjeljenja Fonda PIO, u skladu sa relevantnim pozitivnim odredbama Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske»broj 109/05), pred nadležnim sudom, kako bi došao do konačne odluke koja bi bila predmet osporavanja pred Ustavnim sudom.
11. Shodno tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović