Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-463/07 (B. F.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-463/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 463/07, rješavajući apelaciju Bahrudina Fafulovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bahrudina Fafulovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-004-0-
Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 366/05 od 13. oktobra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Bahrudin Fafulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 29. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-004-0-Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 366/05 od 13. oktobra 2005. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio iseljenje apelanta i njegove porodice i predaju u posjed tužitelju prizemlja stambene zgrade koja je bila predmet spora, a do donošenja odluke o apelaciji.
2. Na osnovu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku, broj AP-
463/07 od 6. marta 2007. godine, kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
3. Rješavajući u pravnoj stvari Ramiza Fafulovića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta kao tuženog, radi predaje u posjed, Općinski sud je donio presudu broj P-366/05 od 13. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-004-0-Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine, kojom je apelant kao tuženi obavezan da tužitelju preda u posjed njegov suvlasnički dio od ½ k.č. br. 2825/1 i k.č. br. 2825/2, K.O. Visoko zk. ul. 1142, što u naravi predstavlja prizemlje stambene zgrade izgrađene na k.č. 2825/1 K.O. Visoko, a sastoji se od sobe, kuhinje i banje, te da mu na ime troškova postupka isplati iznos od 60,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je u toku postupka dokazano da je tužitelj vlasnik predmetne nekrenine i da se sporna nekrentina nalazi u bespravnom posjedu apelanta. U toku postupka, uvidom u kku br. 1142 Ko Visoko, je utvrđeno da su tužitelj i E.F. suvlasnici sa ½ predmetnih nekretnina, te da apelant stanuje u prizemlju kuće od 2003. godine i na taj način istu drži u posjedu. Kako je tužitelj dokazao da je vlasnik nekretnine koju apelant drži u posjedu to je, u skladu sa članom 50. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, zahtjevao od apelanta predaju predmetne nekretnine. Kod ovako utvrđenog stanja, Općinski sud je pozivajući se na odredbe člana 43. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 6/98 i 29/03), usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i obavezao apelanta da tužitelju preda predmetnu nekretninu u posjed.
4. Osim toga, Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant bespravni korisnik predmetne nekretnine jer nije dokazao da je na predmetnoj nekretnini stekao vlasništvo dosjelošću. Naglašeno je da je predmetna nekretnina je bila vlasništvo oca tužitelja i apelatna, u kojoj je apelant, kako sam navodi, živio do 1972. do 1991. godine. Sud je utvrdio da apelant nije ispunio uslov od 20 godina potreban za sticanje vlasništva dosjelošću. Uz to, da bi se stekla dosjelost, potrebno je da je stjecalac savjestan, odnosno da nije znao niti je mogao znati da kuća nije njegova. Međutim, iz činjenica predmeta, proizilazi da je apelant znao da kuća nije njegovo vlasništvo, te da shodno tome, nije ispunio ni jedan od uslova za sticanje vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekrentini.
5. Kantonalni sud je, u suštini, ponovio razloge koje je naveo prvostepeni sud utvrđujući da je prvostepeni sud ocjenu svih izvedenih dokaza izvršio u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku i ocjenom dokaza utvrđivao činjenice iz odrebi člana 43. Zakona o vlasničko pravnim odnosima.
6. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da drugostepeni sud nije uvažio njegov prigovor u vezi sa odbijanjem prvostepenog suda da provede dokaz saslušanjem svjedoka Nermine Alimanović, a iz razloga jer taj prijedlog nije stavio na pripremno ročište što je po mišljenju apelanta restriktivno tumačenje člana 77. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je on po nacionalnosti Rom, slabo pismen i potpuno «nevičan» pravu, te da nije mogao pravilno razumjeti i protumačiti tekst poziva za pripremno ročište.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Apelant se žali na presude redovnih sudova, smatrajući da je istim povrijeđeno njegovo pravo na imovinu. Pojam «imovina» podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01).
9. U vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaštićena postojeća imovina ili posjed (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Prema tome, prvo pitanje na koje treba odgovoriti u konkretnom predmetu, je da li je pobijanim presudama Općinskog i Kantonalnog suda odlučivano o imovinskim pravima ili posjedu apelanta zaštićenim navedenim odredbama. U predmetnom postupku redovni sudovi su odlučivali o vlasničkoj tužbi trećeg lica, kojom je zahtjevano od apelanta da mu predmetnu nekrentninu preda u posjed. Redovni sudovi su utvrdili da je apelant bespravni korisnik predmetne nekretnine, koji je svjestan da je drži u faktičkom posjedu bez dozvole vlasnika
10. Također je utvrđeno je da apelant predmetnu nekretninu drži u posjedu bez ikakvog zakonskog osnova ili legitimnog očekivanja da na predmetnoj nekretini konstituiše relevantno imovinsko pravo. Budući da nisu ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, pod kojima se stiče imovina dosjelošću. Dakle riječ je o nekretnini koja ne predstavlja postojeću imovinu apelanta, niti posjed apelanta koji uživa zaštitu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Shodno utvrđenom, Ustavni sud zaključuje da apelant nema imovinu koja bi uživala zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović