Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/09 (J. A., S. H. i D. D.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-600/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 600/09, rješavajući apelaciju Jasminke Abduzaimović i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Abduzaimović, Sulejmana Hodžića i Damira Dizdara podnesena protiv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001726 od 20. novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Abduzaimović, Sulejman Hodžić i Damir Dizdar (u daljnjem tekstu:

apelanti) iz Zenice, koje zastupa Nermina Pivić, advokatica iz Zenice, podnijeli su 26. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070- 0-Rev-07-001726 od 20. novembra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-P- 05-000324 od 2. januara 2007. godine, obavezana je JU Osnovna škola «Hamza Humo» Babino, Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) da na ime neisplaćenih plaća, toplog obroka i korišćenja godišnjeg odmora za period od 2. marta 2002. godine do 31. marta 2005. godine isplati apelantima novčani iznos od 4.538,31 KM i to: prvoapelantici 1.560,91 KM, drugoapelantu 1.556,39 KM i trećeapelantu 1.421,01 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. marta 2005. godine do isplate, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 61.097,13 KM kao neosnovanim.

3. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0- Gž-07-000318 od 18. septembra 2007. godine, žalba apelanata je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena tako da je naloženo tuženoj da plati apelantima novčani iznos i to: prvoapelantici 14.460,13 KM, drugoapelantu 20.661,74 KM i trećeapelantu 15.487,58 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. marta 2005. godine do isplate i troškovima postupka u iznosu od 4.538,00 KM. U preostalom dijelu, koji se odnosi na razliku kamata, žalba apelanata je odbijena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001726 od 20. novembra 2008. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-000318 od 18. septembra 2007. godine. U obrazloženju presude je navedeno da revizija nije dopuštena u smislu člana 247. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), jer ista nije izjavljena na glavno potraživanje, nego na sporedna potraživanja – kamte. Istom presudom odbijena je kao neosnovana revizija tužene i Zeničko-dobojskog kantona kao umješaća na strani tužene.

5. Apelanti smatraju da im je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001726 od 20. novembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-000318 od 18. septembra 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 20. novembra 2008. godine. Apelanti su, dakle, presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/09 (J. A., S. H. i D. D.) | Sudska praksa | Aktio