Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/07 (H. J.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pravo na rad
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-67/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 67/07, rješavajući apelaciju Husnije Jašaragića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husnije Jašaragića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1344/05 od 27. oktobra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsž-577/05 od 13. jula 2005. godine i presude Općinskog suda Bosanska Krupa, broj RS-144/04 od 20. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Husnija Jašaragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, podnio je 6. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1344/05 od 27. oktobra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-577/05 od 13. jula 2005. godine i presude Općinskog suda Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj RS-144/04 od 20. maja 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj RS-144/04 od 20. maja 2005. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Rsž-577/05 od 13. jula 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se poništi odluka tužene «BORI KMO» D.D. Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: tužena), broj 1485/03 od 29. jula 2003. godine kojom je raskinut radni odnos apelanta kod tužene, da se obaveže tužena da na ime naknade štete apelantu isplati iznos od 350,00 KM mjesečno počev od 15. novembra 1999. godine do presuđenja sa zateznom kamatom, te da tužena naknadi apelantu troškove postupka i sastav prigovora protiv rješenja o prestanku rada. Također, predmetnom presudom apelant je obavezan da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.892,00 KM.
3. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-1344/05 od 27. oktobra 2006. godine, odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Rsž-577/05 od 13. jula 2005. godine, obrazlažući da su neosnovani revizioni prigovori, te da ne postoje nedostaci na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
4. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na rad. U vezi sa njegovim navodima, Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskrimisan u uživanju pravo na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je apelant predočio, Ustavni sud je zaključio da je apelacija nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović