Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-71/09 (A. D.)
Odluka donesena 10. 06. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 359
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-71/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP-71/09, rješavajući apelaciju Admira Demirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Demirovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 044803 08 Kz od 30. decembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 044803 08 Kv 2 od 16. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Admir Demirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara, podnio je 10. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 044803 08 Kz od 30. decembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 044803 08 Kv 2 od 16. decembra 2008. godine.
2. Općinski sud je na ročištu radi razmatranja nagodbe o priznanju krivice i izricanja krivično pravne sankcije, Presudom broj 58 0 K 044803 08 K od 2. septembra 2008. godine, oglasio apelanta krivim za krivično djelo - napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05, u daljnjem tekstu: KZ FBiH), krivično djelo - Oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i krivično djelo - ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FbiH, te mu je za navedena krivična djela izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 K 044803 08 Kv 2 od 16. decembra 2008. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 K 044803 08 Kz od 30. decembra 2008. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u predmetu broj K-044803/08 uz obrazloženje da se za to nisu ispunili zakonski uslovi, obzirom da je zahtjev za ponavljanje postupka podnesen protiv nepravosnažne presude, odnosno da je podnesen 3. septembra 2008. godine, a da je Presuda Općinskog suda broj 58 0 K 044803 08 K od 2. septembra 2008. godine postala pravosnažna 10. septembra 2008. godine.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Općinski i Kantonalni sud odlučivao o njegovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda broj 58 0 K 044803 08 K od 2. septembra 2008. godine.
7. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protivnekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopšte pimjenjiv na apelantov slučaj.
8. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».
9. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Kantonalnog i Općinskog suda nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom Presudom Općinskog suda broj 58 0 K 044803 08 K od 2. septembra 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant se takođe žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantovi navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u prethodnoj tački ocijenio da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine u vezi sa navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje, a obzirom na supsidijarni karakter ovog prava, da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine u vezi sa apelantovim navodima vezanim za povredu člana 13. Evropske konvencije.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović