Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/09 (Ž.B., P.B., M.B., M.B., V.B. i V.B.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-80/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 80/09, rješavajući apelaciju Ž.B. i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Ž.B., P.B., M.B., M.B., V.B. i V.B. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 887 od 14. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-08-

000 997 od 1. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 073-0-P-06-000 229 od 7. aprila 2008. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž.B., P.B., M.B., M.B., V.B. i V.B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kneževa, koje zastupa Božidar Bojanić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 8. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-

000 887 od 14. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 997 od 1. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 073-0-P-06-000 229 od 7. aprila 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 073-0-P-06-000 229 od 7. aprila 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 997 od 1. jula 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženi M.K. i Z.M., te DI AD «Omar» Kneževo i JPŠ «Šume Republike Srpske» AD Sokolac, ŠG «Čemernica» Kneževo solidarno isplate iznos od 1.815,0 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a tuženi R.K., M.K, Ž.K., Ž.K. Z.M. i DI AD «Omar» Kneževo solidarno isplate iznos od 1.562,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da im nadoknade troškove postupka, dok su apelanti obavezani da tuženim nadoknade troškove postupka.

3. Apelanti su izjavili reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-

08-000 997 od 1. jula 2008. godine. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 887 od 14. novembra 2008. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu uz obrazloženje da je odredbom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Konstatujući da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude iznosi 3.377,00 KM, odnosno da ne prelazi imovinski cenzus iz navedene zakonske odredbe, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena. Takođe je zaključeno da, shodno ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni da se dozvoli revizija prema stavu 3 člana 237 Zakona o parničnom postupku zato što odlučivanje ne bi bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok da se podnese apelacija.

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će da koriste pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelanti su protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 997 od 1. jula 2008. godine izjavili reviziju koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 887 od 14. novembra 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-

08-000 997 od 1. jula 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantima 15. jula 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 997 od 1. jula 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. januara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/09 (Ž.B., P.B., M.B., M.B., V.B. i V.B.) | Sudska praksa | Aktio