Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-806/07 (B. T.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-806/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 806/07, rješavajući apelaciju Branka Trbojevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 10 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Branka Trbojevića podnesena protiv Odluke visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu broj 03-221/00 od 7. septembra 2000. godine zbog toga što je, ratione personae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Trbojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice dostavio je 23. februara 2007. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Podnesak je registrovan pod brojem SU-27/07. Ustavni sud je 28. februara 2007. godine apelantu dostavio obrazac apelacije koji je apelant popunio i 12. marta 2007. godine dostavio Ustavnom sudu. Apelacija je registrovana pod brojem AP 806/07. Apelant je u apelaciji kao osporenu odluku naveo Odluku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: visoki predstavnik) broj 03-221/00 od 7. septembra 2000. godine. Apelant je 13. avgusta 2007. godine i 6. juna 2008. godine dostavio požurnice za rješavanje njegovog predmeta pred Ustavnim sudom.

2. Prema informacijama iz spisa predmeta, Odlukom visokog predstavnika broj 03-

221/00 od 7. septembra 2000. godine apelant je smijenjen sa javne funkcije, te mu je zabranjeno vršenje bilo koje zvanične, izborne ili imenovane javne funkcije, kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama.

3. Nakon što je pažljivo razmotrio apelantov predmet i nakon što je zaključio da više ne postoje razlozi za njegovo smjenjivanje, te da više ne predstavlja prijetnju za implementaciju mira, institucionalnu cjelovitost, odnosno demokratiju u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik je 4. novembra 2005. godine donio odluku kojom je ukinuo navedene zabrane i dozvolio apelantu vršenje zvanične, izborne ili imenovane javne funkcije, kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama. Međutim, visoki predstavnik je istakao da se time ne dovodi u pitanje validnost odluke iz 2000. godine, niti se apelant ovlašćuje da se automatski vrati na funkciju sa koje je smijenjen na osnovu odluke iz 2000. godine, niti mu se daje pravo na odštetu na osnovu bilo koje naknade, drugih oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija, odnosno statusa koji je izgubio kao rezultat odluke iz 2000. godine. Takođe, naveo je da predmetna odluka ne prestavlja amnestiranje nego prospektivno ukidanje odluke iz 2000. godine i da se odluka iz 2000. godine ne briše već ostaje «kao integralni dio zakonodavne evidencije Bosne i Hercegovine».

4. Apelant se žali da je osporena odluka visokog predstavnika «bila apsolutistička i diktatorska» i da protiv nje nije bila dozvoljena primjena niti jednog pravnog lijeka čime su mu povrijeđena ljudska prava iz člana II/3a), II/3d), II/3g), II/3h), II/3k) i II/3m) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 10 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 10 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je, ratione personae, inkompatibilna sa Ustavom.

6. U konkretnom slučaju apelant osporava odluku visokog predstavnika kojom je smijenjen sa javne funkcije i smatra da su mu tom odlukom povrijeđena ustavna prava. Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora da odgovori je pitanje da li osporena odluka visokog predstavnika može da se smatra odlukom organa Bosne i Hercegovine i da li apelant uživa ustavnu zaštitu u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na ovaj akt i njegovog donosioca.

7. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u Odluci o dopustivosti (Berić Dušan i dr. protiv Bosne i Hercegovine od 16. oktobra 2007. godine, st. 26-30). Naime, u toj odluci podnosioci prijave su osporavali odluke visokog predstavnika o njihovoj smjeni sa javnih funkcija, donesene na osnovu «bonskih ovlasti» Ureda visokog predstavnika, kao i u konkretnom slučaju. Ocjenjujući da li bi Bosna i Hercegovina mogla da se smatra odgovornom za osporavane postupke, Evropski sud se pozvao na obrazloženje dato u slučaju Behremi i Behremi i Saramati (Behrami i Behrami protiv Francuske i Saramati protiv Francuske, Njemačke, Norveške, br. 7141/01 i 78166/01, od 2. maja 2007. godine; st. 146-149). U tom slučaju je usvojen stav da Evropski sud nije nadležan, ratione personae, da razmatra mjere koje donose tužene zemlje a koje su preduzete u ime Ujedinjenih nacija. Takođe je usvojen stav u pogledu veze između Evropske konvencije i postupanja UN-a u skladu sa Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija. Ocijenjeno je da operacije uvedene rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN-a, u skladu sa Poglavljem VII Povelje UN-a, predstavljaju osnovu misije Ujedinjenih nacija za osiguranje međunarodnog mira i bezbjednosti. S obzirom na to da se one, radi svoje efikasnosti, oslanjaju na podršku zemalja članica, zaključeno je da Evropska konvencija ne može da se tumači na način da radnje ili propuste strana ugovornica, obuhvaćene rezolucijama Savjeta bezbjednosti, a koje se dese prije ili u toku takvih misija, podvrgne ispitivanju Evropskog suda.

8. Evropski sud je usvojio stav da je citirana praksa primjenjiva i u uporednom slučaju Berić Dušan i dr. protiv Bosne i Hercegovine, te da je visoki predstavnik, smjenjujući zvaničnike sa javnih funkcija izvršavao dodijeljena ovlašćenja prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija i time se sporna mjera, u principu, «pripisuje» Ujedinjenim nacijama, pa

Bosna i Hercegovina ne može da se smatra odgovornom za takva smjenjivanja.

9. Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud podržao ustanovljenu praksu i u odluci Dragan Kalinić i Milan Bilbija protiv Bosne i Hercegovine od 13. maja 2008. godine gdje se pozvao na odluku Berić i ostali napominjući da smjene koje je naložio visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima», u principu, mogu da se pripišu Ujedinjenim nacijama i da Bosna i Hercegovina ne može da se smatra odgovornom za takva smjenjivanja.

10. Ustavni sud smatra da navedena praksa može da se primijeni i na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je nadležnost Ustavnog suda određena članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine shodno kom Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u slučaju spora zbog «presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini». Dakle, Ustavni sud nema nadležnost da ispituje odluke organa koji nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Shodno tome, apelacija podnesena protiv odluke visokog predstavnika, odnosno akta Ujedinjenih nacija je, ratione personae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 10 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione personae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-806/07 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio