Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-835/09 (D. M.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-835/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 835/09, rješavajući zahtjev D. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev D. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokat Fahrija Karkin, podnio je 20. marta 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud ) broj 004-0-Kmž-08-000009 od 30. oktobra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tesktu: Općinski sud) broj 041-0-KM-07-000025 od 14. jula 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo izdržavanje kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 041-0-KM-07-000025, od 14. jula 2008. godine, koja je djelomično ispravljena Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-KM-07-000025 od 26. avgusta 2008. godine, maloljetni apelant je oglašen krivim za krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 3. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 10 godina. Shodno članu 302. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi sa članom 152. st. 1. i 3. ZKP i članom 146. stav 1. tačka c. ZKP protiv apelanta je određen pritvor nakon izricanja presude, koji može trajati najduže do upućivanja apelanta na izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora koja mu je izrečena, a najduže dok ne istekne vrijeme trajanja kazne maloljetničkog zatvora izrečenog u pravomoćnoj presudi, o čemu će sud donijeti posebno rješenje. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret na način da je skupa sa svojim poznanicima angažovao taksistu, kojem je rekao da ih odveze u Sarajevo, te mu je rekao da skrene u mjestu Dubrave, što je ovaj učinio, te je s ciljem da sebi pribavi protupravnu pomoć prisvajanjem automobila taksiste izvadio pištolj i iz neposredne blizine ispalio hitac u glavu taksiste, usljed čega je nastupila smrt ovog lica, pa je zajednmo da N.M. izvadio leš iz vozila i sakrio ga pored puta, da bi zatim sjeo u automobil i odvezao se u Sarajevo, gdje je za sebe zadržao automobil. Nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka u kojem je izveo dokaze optužbe i odbrane, sud je utvrdio da je apelant krivično djelo učinio sa direktnim umišljajem. Sud je na osnovu svih okolnosti ocijenio da će se izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja.

3. Protiv porvostepene presude apelant je izjavio žalbu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Kmž-08-000009 od 30. oktobra 2008. godine kojom se žalbe apelanta odbijaju i prvostepena presuda u odnosu na apelanta potvrđuje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud proveo postupak, da je cijenio sve provedene dokaze i na osnovu brižljive analize svih dokaza donio presudu. U vezi sa navodima apelanta da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, Kantonalni sud je utvrdio da su dva branioca (po službenoj dužnosti i izabrani branilac) radila u toku postupka, da među njima nije bilo kolizije, te je naveo i druge okolnosti, zbog čega je žalbu u ovom dijelu smatrao neosnovanom. Nadalje, u vezi sa zakletvom svjedoka, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud učinio povredu postupka ali ne bitnu, jer zakletva ne mijenja sadržaj iskaza svjedoka. Nadalje, Kantonalni sud je cijenio neosnovanim prigovor apelanta da nalazi vještaka nisu usaglašeni, te je u vezi sa tim naveo da je prvostepeni sud cijenio sve nalaze i dao razloge zašto je prihvatio određeni nalaz, kao i da je vještačenje zakonito provedeno. Nadalje, Kantonalni sud je odgovorio na prigovor odbrane da ključni svjedok nije uveden kao dokaz. Sud je odgovorio i na ostale žalbene navode apelanta smatrajući sve neosnovanim i navodeći da je utvrđeno da je apelant izvršilac krivičnog djela. Kantonalni sud je naveo da je krivična sankcija adekvatna težini djela imajuću u vidu sve okolnosti.

4. Apelant se žali da je navedenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je nije imao pravično suđenje, prije svega u vezi sa pravom na odbranu, jer ga je zastupao branilac po službenoj dužnosti, kao i izabrani branilac. Nadalje, apelant se žali na okolnosti pod kojima je izvršeno sučeljavanje apelanta i drugog optuženog. Nadalje, apelant navodi da je jednog od svjedoka i to ključnog za presudu, saslušalo tužilaštvo, što je u suprotnosti sa odredbama ZKP, jer se radi o postupku protiv maloljentika. Takođe apelant se žali da je povrijeđen princip in dubio pro reo, kao i da sud nije cijenio sve dokaze i da je izveo pogrešne zaključke u vezi sa provedenim dokazima. Apelant je tražio privremenu mjeru, a iz razloga što bi izdržavanjem kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njegovih prava.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanja kazne zatvora.. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju, uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-835/09 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio