Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2367/08 (Z. L.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2367/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP-2367/08, rješavajući zahtjev Z. L. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Z.L. za donošenje privremene mjere.

Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 1. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-360/05 od 26. septembra 2005. godine.

2. Apelant je, 18. septembra 2008. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere koji je odbijen odlukom Ustavnog suda broj AP-2367/08 od 14. oktobra 2008. godine.

3. Apelant je 11. maja 2009. godine podnio zahtjev za izdavanje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora od četiri mjeseca koja je apelantu izrečena pravosnažnom presudom, do donošenja konačne odluke po apelaciji, a zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja (akutne hronične bolesti).

4. Presudom Općinskog suda, broj K-360/05 od 26. septembra 2005. godine, apelant je, oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci; kao i za produženo krivično djelo protuzakonito posredovanje iz člana 382. stav 1. u pokušaju, u vezi sa čl. 28. i 55. KZ FBiH, te je u odnosu na ovo krivično djelo osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM. Primjenom člana 54. stav 3. KZ FBiH apelantu je izrečena jedinstvena sankcija, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i na novčanu kaznu od 10.000,00 KM. Apelant je takođe dužan naknaditi troškove krivičnog postupka.

5. Kantonalni sud je Presudom, broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine, djelomično uvažio žalbu branioca apelanta i preinačio prvostepenu presudu Općinskog suda u pogledu pravne ocjene djela i odluke o kazni tako da se radnje izvršenja opisane u tačkama 1. i 2. izreke prvostepene presude za koje je apelant oglašen krivim pravno kvalifikuju kao produženo krivično djelo primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 2. KZ FBiH u vezi sa članom 55. istog zakona, pa se apelant za ovo krivično djelo uz primjenu člana 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 65-0-K-051541-08-Iks od 19. februara 2009. godine odloženo je izvršenje kazne zatvora apelanta u periodu od 3 mjeseca, počev od 5. februara 2009. godine do 5. maja 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je stalni sudski vještak, nakon što je ocijenio medicinske nalaze koje je priložio apelant, istakao da je apelant imao emboliju pluća koja se uvijek smatra rizičnim akutnim stanjem bolesti mogućeg incidenta u svakom trenutku sa nesagledivim i naglim smrtnim ishodom. Sudski vještak je zaključio da se kod apelanta radi o stalnom akutnom stanju bolesti i predložio je sudu da odgodi izvršenje kazne zatvora u periodu od 3 mjeseca kako bi apelant uradio potrebne medicinske pretrage.

7. U svojoj apelaciji, apelant tvrdi da je u ovom krivičnopravnom postupku došlo do povrede više prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant u svom ponovnom zahtjevu za donošenje privremene mjere dostavio je medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje da je njegovo zdravstveno stanje pogoršano.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud primjećuje da je, nakon donošenja prvobitne odluke o zahtjevu apelanta za donošenje privremene mjere, Općinski sud donio rješenje broj 65-0-K-051541-08-Iks od 19. februara 2009. godine, kojim je apelantu odgodio izvršenje kazne zatvora iz medicinskih razloga. Nakon toga, Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da se liječio u Klinici za plućne bolesti i tuberkulozu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, da mu je ordinirana terapija i da se poboljšanje zdravstvenog stanja očekuje za nekoliko mjeseci. Pored toga apelant je dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi da je obolio od teške akutne bolesti (haemoptisis, bronchitis chr. obstructiva exacerb., hipertensio art, diabetes mellitus, hepatitis chr.). U ovim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Kantonalnog suda broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine, prije donošenja odluke o apelaciji, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, te je u interesu i apelanta i pravilnog vođenja postupka donošenje privremene mjere.

13. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2367/08 (Z. L.) | Sudska praksa | Aktio