Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1636/08 (S. M.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1636/08
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1636/08, rješavajući apelaciju Slavka Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slavka Mihajlovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P- 250/06.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-250/06 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slavko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 5. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) povodom njegove tužbe. Apelant je na poziv Ustavnog suda precizirao apelaciju 23. juna 2008. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske, kao zakonskog zastupnika Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 2. jula 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je 7. maja 2009. godine zatraženo da dostavi spis u apelantovom predmetu.
3. Osnovni sud je odgovor dostavio 16. jula 2008. godine, a spis 1. juna 2009. godine. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 17. jula 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor je dostavljen apelantu 21. augusta 2008. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je pravosnažnom Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K.180/00 od 23. maja 2005. godine oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo teški slučajevi razbojništva i razbojničke krađe iz člana 151. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske.
7. Apelant je 6. februara 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog radi naknade štete. Apelant je tužbom tražio naknadu štete na osnovu vremena provedenog u pritvoru, pretrpljenog straha, prijetnji, umanjenja opće životne sposobnosti, trajnih psihičkih posljedica i povrede časti i ugleda. Također je tražio mjesečnu naknadu na osnovu izgubljene zarade počevši od 1. oktobra 2005. godine pa dok za to postoje uvjeti. Tužba je dostavljena tuženom, a tuženi je 16. augusta 2006. godine dostavio Osnovnom sudu odgovor na tužbu.
8. Apelant je 1. novembra 2006. godine sudu dostavio podnesak u kojem je tražio da se spis dostavi Centru za medijaciju radi vansudskog rješavanja predmeta. Tuženi je 13. novembra 2006. godine obavijestio sud da nije saglasan da se spor riješi putem medijacije. U spisu nema podataka da je nakon ovoga bilo ikakvih aktivnosti suda u ovom predmetu.
9. Apelant je 16. maja 2008. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak kojim je proširio tužbu tako što je tražio naknadu štete i na osnovu izmakle dobiti zbog neosnovane osude. Tuženi se usprotivio proširenju tužbe podneskom koji je poslao sudu 30. juna 2008. godine. Predmet ni do donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
10. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zato što Osnovni sud ne postupa povodom njegove tužbe. Apelant ističe da mu je postupanjem tuženog i pokretanjem krivičnog postupka protiv njega nanijeta ogromna šteta, te da se nastavlja sa nepostupanjem suda i nedonošenjem odluke. Apelant ističe da su on i njegova porodica zbog postupanja tuženog dovedeni u izuzetno tešku materijalnu i zdravstvenu situaciju.
11. Uz apelaciju je apelant dostavio dokumentaciju koja se ne odnosi na sudski postupak, ali ima veze sa rješavanjem njegovog problema. Naime, apelant je dostavio zaključak Vlade Republike Srpske sa sjednice održane 1. novembra 2007. godine. Tim zaključkom je Vlada ovlastila Pravobranilaštvo Republike Srpske da sa apelantom zaključi sudsku nagodbu. S ciljem sporazumnog rješenja problema, Vlada je angažirala tim vještaka radi multidisciplinarnog vještačenja, kako bi se utvrdila visina štete. Nakon nalaza i mišljenja koje su dali vještaci, Vlada je ponudila apelantu 22% utvrđenog iznosa. Apelant navodi da su prekinuti dogovori sa Vladom Republike Srpske.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je tužba primljena 2. februara 2006. godine, da je poslata na odgovor i da je tuženi dostavio odgovor 16. augusta 2008. godine. S obzirom na činjenicu da je sud zatrpan predmetima koji se rješavaju hronološki i da prednost imaju predmeti hitne prirode, Osnovni sud je naveo da čini maksimalne napore da se čim prije procesuira apelantov predmet.
13. Tuženi je u odgovoru istakao da je apelacija preuranjena zato što je postupak u toku. Osim toga, tuženi je naveo da se pokušava naći sporazumno rješenje sa apelantom.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
19. Apelant se žali zbog toga što Osnovni sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem donošenja odluke povodom njegove tužbe, iako je prema relevantnim odredbama ZPP bio obavezan postupak okončati u rokovima predviđenim ovim zakonom. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava II. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud zapaža da se predmetni parnični postupak odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu kojim se traži da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
a) Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, nego to može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
25. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, te da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Analiza postupka
26. Apelant je pokrenuo postupak radi naknade štete 6. februara 2006. godine i postupak je u toku pred prvostepenim sudom. Dakle, od podnošenja tužbe protekao je rok od tri godine i četiri mjeseca, što je period za koji će Ustavni sud ispitati razumnost dužine postupka u skladu sa uspostavljenim kriterijima.
27. Imajući u vidi činjenično stanje, odnosno ponašanje Osnovnog suda od podnošenja tužbe pa nadalje, Ustavni sud primjećuje da u konkretnoj situaciji nema potrebe za posebnom analizom razumnosti dužine konkretnog postupka. Naime, Ustavni sud primjećuje da od momenta podnošenja tužbe, dakle od 2. februara 2006. godine, Osnovni sud, osim dostavljanja tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva na odgovor tuženom, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju koju je bio dužan da preduzme u skladu sa odredbama ZPPRS. Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 10. ZPPRS izričito propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, a članom 70. ZPPRS propisan je rok od 30 dana od dana dostavljanja odgovora, u kojem je sud dužan zakazati pripremno ročište. Međutim, Ustavni sud zapaža da, usprkos navedenim odredbama zakona, Osnovni sud nije do donošenja ove odluke zakazao ni pripremno ročište.
28. Ustavni sud podsjeća na to da je Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao da je razlog nepostupanja preopterećenost velikim brojem predmeta, te je naveo da «čini maksimalne napore da se čim prije procesuira» apelantov predmet. Međutim, kako je Ustavni sud već ukazao u tački 24. ove odluke, preopterećenost sudova predmetima ne može se prihvatiti kao opravdanje, osim ukoliko se dokaže da se preduzimaju odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; i Ustavni sud, odluke br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25 i AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud nije naveo niti je dostavio bilo kakav dokaz da preduzima bilo kakve mjere s ciljem popravljanja situacije na koju se poziva. Osim toga, Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazali na to da je apelant na bilo koji način doprinio trajanju postupka.
29. Uzimajući u obzir da Osnovni sud nije povodom apelantove tužbe preduzeo niti jednu procesnu radnju u periodu od tri godine i četiri mjeseci, niti je za takvo ponašanje ponudio opravdane razloge, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u vezi sa razumnom dužinom trajanja postupka.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada Osnovni sud u periodu od tri godine i četiri mjeseca nije preduzeo zakonom propisane procesne radnje, osim dostavljanja tuženom tužbe i dopune tužbe na odgovor, a za takvo nepostupanje i nedonošenje odluke u zakonom propisanom roku nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim opravdanjem.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović