Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2943/07 (M. O.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2943/07

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2943/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mehmeda Okanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj RT-14/99.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj RT-14/99.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Mehmedu Okanoviću iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od 60 dana, a Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mehmed Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 6. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RT-14/99.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 13. januara 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osim toga, od Općinskog suda je 13. maja 2009. godine zatraženo da dostavi informaciju o tome da li je postupak u predmetu broj RT-14/99 u međuvremenu okončan.

3. Općinski sud je 26. januara 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 20. maja 2009. godine informaciju o stanju predmeta broj RT-14/99, kao i fotokopiju predmetnog spisa.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 21. maja 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Skupštine općine Velika Kladuša broj 01-012-42/745 od 29. marta 1975. godine utvrđeno je da je izgradnja naselja pod nazivom «Niz» u društvenom vlasništvu od općeg interesa, te da je, s tim u vezi, potrebno izvršiti eksproprijaciju privatnih objekata izgrađenih na zemljištu na kojem bi trebalo izgraditi predmetno naselje. U vezi sa navedenim, Sekretarijat za privredu i finansije Skupštine općine Velika Kladuša je 22. aprila 1975. godine donio Rješenje broj 03/5-473-38/75. Tim rješenjem je usvojen prijedlog Interesne zajednice za stambenu oblast Velika Kladuša za izgradnju poslovno-stambenih zgrada pod nazivom «Niz» u ulici AVNOJ-a u Velikoj Kladuši. Također je određeno i da se u tu svrhu izvrši potpuna eksproprijacija, između ostalih, i nekretnina koje su pripadale apelantu. Navedene nekretnine su se sastojale od porodične stambene zgrade na sprat sa poslovnim prostorom u prizemlju. Nekretnina se nalazila na k.č. broj 1178/15. U predmetnom rješenju je, također, navedeno da je korisnik eksproprijacije osigurao potrebna sredstva za plaćanje ekspropriranih nekretnina.

7. Kako mu nije isplaćena nikakva naknada za eksproprirane nekretnine, niti je u zamjenu dobio drugu nekretninu, apelant je 21. juna 1990. godine Općinskom sudu podnio tužbu za utvrđivanje visine i isplatu naknade za eksproprirane nekretnine. S obzirom na to da se nije postupalo povodom apelantovog prijedloga, apelant je ponovo 21. juna 1999. godine podnio prijedlog Općinskom sudu za utvrđivanje visine i isplatu naknade za eksproprirane nekretnine. Apelantov prijedlog je registriran pod brojem RT-14/99, ali ni do dana donošenja ove odluke postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da povredu prava vidi i u tome što su mu predmetne nekretnine eksproprirane 22. aprila 1975. godine, a da još uvijek nije okončan postupak utvrđivanja visine i isplate naknade za navedenu nekretninu. Apelant, također, traži da Ustavni sud dodijeli kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom i to u visini od 2.400 KM, odnosno po 300 KM za svaku od osam godina koliko je postupak trajao do dana ponovnog podnošenja zahtjeva.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je tačan apelantov navod da je postupak pred tim sudom započeo 21. juna 1999. godine. Međutim, Općinski sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zato što se povodom apelantovog predmeta nije postupalo zbog velikog broja primljenih predmeta i nedovoljnog broja sudija. Osim toga, Općinski sud smatra da je opravdan razlog za nedonošenje odluke u ovom predmetu i činjenica da u Općini Velika Kladuša nije bio imenovan pravobranilac pa je bilo potrebno odlagati ročišta sve do njegovog izbora.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i

3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

15. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred redovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

16. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

19. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

20. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je eksproprijacija apelantovih nekretnina izvršena 1975. godine i da apelant nije postigao nikakav sporazum sa nadležnim organima oko isplate naknade za ekspropriranu nekretninu. S tim u vezi, apelant se još 1990. godine obratio nadležnom Općinskom sudu sa prijedlogom za utvrđivanje visine i isplatu pravične naknade, a zatim ponovo 1999. godine. Ovaj postupak ni do dana donošenja ove odluke nije okončan. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 1990. godine kada je apelant prvi put pokrenuo postupak za isplatu naknade, već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Nakon tog datuma, apelant je ponovni zahtjev podnio 1999. godine, a ovaj zahtjev nije riješen ni do donošenja ove odluke. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati samo postupak koji je pokrenut nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, dakle period od deset godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja vrijednosti ekspropriranih nekretnina i isplate naknade za te nekretnine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.

23. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je, nakon ponovnog podnošenja prijedloga 1999. godine, Općinski sud zakazao pripremno ročište tek 25. juna 2008. godine, dakle nakon devet godina. Osim toga, pripremno ročište je odgađano tri puta zbog toga što nije bio imenovan pravobranilac Općine Velika Kladuša. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u stavu 19. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

24. Ustavni sud zapaža da se iz opravdanja vezanog za dužinu trajanja postupka, koje je ponudio Općinski sud, ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, te smatra da se ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.

25. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u relevantnom periodu od deset godina, a naročito uzimajući u obzir da konačna odluka u ovom predmetu, koji nije naročito složen, još uvijek nije donesena.

26. Ocjenjujući sve navedeno, te kriterije koji su navedeni u stavu 18. ove odluke, zaključak o složenosti predmeta, zatim činjenicu da se period od deset godina skoro potpune neaktivnosti suda u konkretnom predmetu može staviti na teret isključivo Općinskom sudu, kao i činjenicu da se ne može utvrditi bilo kakav apelantov doprinos trajanju postupka, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje kompenzacije 27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantovog ponovnog zahtjeva nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje deset godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda kojem se dužina trajanja ovog postupka može u cijelosti staviti na teret.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se tiče određivanja visine naknade za eksproprirane nekretnine i koji nije naročito složen traje deset godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji nije pružio zadovoljavajuće razloge za ovako dugo trajanje postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2943/07 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio