Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-820/07 (S. S.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-820/07

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 820/07, rješavajući apelaciju Saliha Sefića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Saliha Sefića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. septembra 2008.

godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Salihu Sefiću iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Salih Sefić (u daljnjem tekstu: apelant) iz D. Kamengrada, kojeg zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 14. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je vođen u Općinskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem P- 109/01.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 26. marta 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis broj P 109/01.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila 2009. godine. U vezi sa traženim spisom, Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene prvostepena i drugostepena presuda i da se predmet nalazi na odlučivanju o reviziji u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

4. Ustavni sud je 8. maja 2009. godine zatražio spis od Vrhovnog suda.

5. Vrhovni sud je 15. maja 2009. godine dostavio traženi spis.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 25. maja 2009. godine.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelant je 9. aprila 2001. godine podnio tužbu protiv Mejaza Sefića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: drugotužena), koje zastupa općinski pravobranilac. Apelant je podnio tužbu radi zaštite prava vlasništva i ukidanja prava služnosti. Rješenjem Općinskog suda broj P-109/01 od 16. aprila 2001. godine tužba je odbačena kao neuredna. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 457/01 od 10. septembra 2001. godine apelantova žalba izjavljena na navedeno rješenje Općinskog suda je uvažena, osporeno rješenje ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.

9. Općinski sud je održao rasprave 12. i 15. novembra 2001. godine, 28. februara 2002. godine i 8. marta 2002. godine kada je i zaključio raspravljanje i donio presudu. Nakon posljednjeg ročišta, Presuda broj P-352/01 izrađena je 8. marta 2002. godine.

10. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 18. marta 2002. godine. Žalba je, nakon dostavljanja tuženima na odgovor, proslijeđena Kantonalnom sudu 29. marta 2002. godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-305/02 od 13. septembra 2004. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio, a prvostepenu presudu, u dijelu kojim se prvostepeni sud proglasio nenadležnim i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova spora, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon dostavljanja drugostepene presude apelantu i tuženima, spis je vraćen Općinskom sudu 15. oktobra 2004. godine.

11. U ponovnom postupku Općinski sud je prvu procesnu radnju preduzeo 12. novembra 2007. godine kada je pozvao apelanta da dostavi punomoć za zastupanje, budući da je raniji apelantov zastupnik imenovan za notara.

12. Nakon što je ročište od 9. januara 2008. godine odgođeno na apelantov zahtjev i nakon ročišta od 11. marta 2008. godine, na ročištu za glavnu raspravu od 15. aprila 2008. godine Općinski sud je zaključio raspravljanje i obavijestio stranke u postupku da će presuda biti donesena 14. maja 2008. godine, kada će je stranke moći preuzeti.

13. Općinski sud je Presudom broj P-267/04 od 14. maja 2008. godine odbio apelantovu tužbu. Apelant je izjavio žalbu protiv navedene presude. Cijeli spis je dostavljen Kantonalnom sudu 1. augusta 2008. godine.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. septembra 2008. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio i osporenu presudu, u dijelu u kojem je apelant obavezan da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka, preinačio tako što je smanjio iznos ranije dosuđenih troškova drugotuženoj. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Nakon dostavljanja drugostepene presude apelantu i tuženima, spis je vraćen Općinskom sudu 2. decembra 2008. godine.

15. Apelant je protiv drugostepene odluke 26. novembra 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak povodom revizije u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz čl. 7. i 17. Evropske konvencije. Apelant je naročito istakao da Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju u predmetu od oktobra 2004. godine, tj. nakon donošenja odluke Kantonalnog suda. Apelant je predložio da se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom roku, povreda prava na imovinu i povreda prava iz čl. 7. i 17. Evropske konvencije. Također je tražio da se Unsko-sanski kanton obaveže da mu zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom isplati naknadu od 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije u mogućnosti dati odgovor na navode iz apelacije zbog toga što se cio spis nalazi u Vrhovnom sudu koji rješava o apelantovoj reviziji protiv odluke Kantonalnog suda.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud, u skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001 041 od 25. septembra 2008. godine, ali u kojem još traje postupak odlučivanja o apelantovoj reviziji protiv drugostepene odluke. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, apelacija je, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz čl. 7. i 17. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme kada još nije bila donesena prvostepena presuda u ponovnom postupku pred Općinskim sudom. Također, apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje odnose se isključivo na postupak pred tim sudom i to u odnosu na dio postupka nakon što je predmet vraćen Općinskom sudu 15. oktobra 2004. godine. Ustavni sud će razmotriti razumnost trajanja ovog dijela predmetnog postupka.

26. Ustavni sud zapaža da u postupku povodom apelantove tužbe, nakon što je 15. oktobra 2004. godine predmet vraćen Općinskom sudu, nisu preduzete nikakve aktivnosti do 12. novembra 2007. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju s obzirom na to da ne posjeduje spis predmeta, ali iz daljnjeg toka postupka Ustavni sud zaključuje da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje suda. Također, apelant ničim nije doprinio dužini postupka, niti je postupak bio posebno složen. Na to ukazuje i činjenica da je relativno brzo donesena odluka nakon što je Općinski sud zakazao pripremno ročište u ponovnom postupku poslije novembra 2007. godine. Ustavni sud zaključuje da za ovu neaktivnost suda nema nikakvog opravdanja za Općinski sud, niti apelantovog doprinosa ni odgovornosti.

27. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka koja je bila predmet razmatranja ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje kompenzacije

28. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 1.000,00 KM godišnje, od podnošenja tužbe pa do donošenja konačne odluke. Ustavni sud, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

29. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo da se isplati iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Unsko-sanski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

d) Ostali navodi

30. Ustavni sud neće posebno razmatrati ostale apelantove navode o povredi ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. Naime, ti apelantovi navodi nisu ničim potkrijepljeni, odnosno, apelant se na njih paušalno pozvao u kontekstu obrazlaganja navoda o dužini postupka. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud u periodu od tri godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo nikakvih opravdanja za ovako dug zastoj u postupku.

32. Apelantu je, s obzirom na utvrđeno kršenje, dodijeljena naknada nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM, u skladu sa principima koje je usvojio Ustavni sud za dodjelu ove vrste kompenzacije.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-820/07 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio