Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2457/07 (F. S.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Ratna šteta
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2457/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 2457/07, rješavajući apelaciju Fehima Suljanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fehima Suljanovića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Banja Luci broj GŽ-1043/04, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Fehim Suljanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Džaver, Stari Majdan, Općina Sanski Most, koga zastupa Goran Bubić, advokat iz Banja Luke, podnio je 30. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbogu dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Banja Luci broj GŽ-1043/04.
2. Općinski sud u Banja Luci je, presudom broj P.1297/03 od 28. novembra 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da mu Ministarstvo odbrane Republike Srpske-Vojska Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) isplati naknadu materijalne štete u iznosu 34.517, 29 KM zbog, zbog toga što je u ratu mobilisano njegovo teretno vozilo-tegljač «FAP 1620 BTD» i dvije poluprikolice. U obrazloženju navedene presude navedeno je da je u postupku utvrđeno da je u toku rata izvršena mobilizacija predmetnih vozila, ali da su potvrdu o mobilizaciji koju posjeduje apelant potpisala lica koja nisu zavedena u evidenciju vojnih obveznika tuženog. Također je utvrđeno da navedena potvrda nije ovjerena od strane niti jednog organa tuženog. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da tužena u konkretnom slučaju nije odgovorna za naknadu štete apelantu budući da apelant nije dokazao da je tužena izvršila mobilizaciju njegovih vozila, pa je stoga tužbeni zahtjev odbio.
3. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu koji je predmet registrirao pod brojem GŽ-1043/04, ali do dana podnošenja apelacije nije donio nikakvu odluku o žalbi. S tim u vezi, Okružni sud je na apelantovu urgenciju za okončanje njegovog predmeta dostavio apelantu obavještenje da je taj sud, u skladu sa čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik RS» broj 103/05), ustupio Pravobranilaštvu Republike Srpske na rješavanje. Naime, kako konkretan predmet nije bio pravosnažno okončan u vrijeme stupanja na snagu pomenutog zakona, predmet je prema navedenom zakonu ustupljen Pravobranilaštvu Republike Srpske na rješavanje.
4. Apelant smatra da je nedonošenjem odluke po njegovoj žalbi od strane Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu i pravo na donošenje odluke u razumnom roku koja su garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima apelanta da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj odluci broj AP 519/06 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 519/06 od 8. novembra 2007. godine, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba) već odlučivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijom. Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je nesporno da u predmetu koji je apelant vodio radi naknade ratne štete pred sudom nije donesena konačna odluka i da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine koji u konkretnom slučaju određuje nadležnost Pravobranilaštva za pitanja naknada ratne štete. S tim u vezi sud je bio obavezan da postupi u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske koji regulišu pitanja stvarne sudske nadležnosti. Član 17. Zakona o parničnom postupku nalaže sudu da tokom cijelog postupka pazi na svoju stvarnu nadležnost, pa je sud, nakon što je utvrdio da je u konkretnoj stvari prestala njegova nadležnost, predmet apelanta ustupio nadležnom Pravobranilaštvu.
10. S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na isplatu naknade ratne štete, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav 1. i član 13. Evropske konvencije nego se u odnosu na povredu tih prava poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da apelant nema opravdan zahtjev u vezi sa povredom prava na koje se je pozvao.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović