Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3814/08 (G. D.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Dom za ljudska prava
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3814/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3814/08, rješavajući apelaciju Gordane Džonlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Džonlić podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002877 07 U, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Džonlić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 11. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 U 002877 07 U (raniji broj 009-0-U-07-001 018).
2. Apelantica je 7. avgusta 2000. godine podnijela prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) zbog nemogućnosti da vrati u posjed stan koji se nalazi u Sarajevu, ulica Splitska broj 7/II. Budući da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija) je dobila mandat da odluči o predmetima podnesenim Domu. S obzirom da je Komisija prestala postojati 31. decembra 2006. godine, Ustavni sud je, prema Sporazumu koji je zaključen u januaru 2007. godine u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovinu, dobio mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine, a o kojima nije odlučila Komisija do 31. decembra 2006. godine.
3. U skladu s tim, Ustavni sud je usvojio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/00/5522 od 9. maja 2007. godine. Predmetnom odlukom Ustavni sud je utvrdio da je apelantici u postupku povrata stana prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je slijedom toga naložio Federaciji Bosne i Hercegovine da preduzme neophodne korake i osigura konačno i pravosnažno rješavanje postupka po zahtjevu za povrat stana apelantice, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke. Takođe, Ustavni sud je naložio Federaciji Bosne i Hercegovine da apelantici isplati iznos od 3.435 KM zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
4. Postupajući u skladu sa navedenom odlukom, Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo donijela je Rješenje broj 23/6-372-P-5793/98 od 24. avgusta 2007. godine kojim je potvrđeno da je apelantica nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Splitska broj 7/II, te da se joj dozvoljava vraćanje u posjed stana kad isti bude obnovljen. Navedeno rješenje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/2-23-6849/07 od 18. septembra 2007. godine. Protiv drugostepenog rješenja apelantica je, 1. oktobra 2007. godine, podnijela tužbu Kantonalnom sudu. Prema stanju spisa postupak pred Kantonalnim sudom je u vrijeme donošenja ove odluke u toku.
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica traži od Ustavnog suda da utvrdi povredu njenih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Kantonalnog suda u upravnom sporu, te da naloži istom da u određenom roku donese odluku. Također, apelantica traži naknadu nematerijalne štete, ostavljajući Ustavnom sudu da odredi visinu u skladu sa svojom praksom.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud ukazuje da je Odlukom broj CH/00/5522 od 9. maja 2007. godine utvrđena povreda apelantičinog prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povrata stana u posjed, pa je slijedom toga naloženo nadležnim organima da u određenom roku donesu odluku po zahtjevu apelatice, kao i da joj isplate naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni organ, postupajući u skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda, u vrlo kratkom roku donio odluku o zahtjevu apelantice, kao i drugostepeni organ po žalbi apelantice. Nakon toga, apelantica je protiv drugostepenog rješenja 1. oktobra 2007. podnijela tužbu Kantonalnom sudu, pred kojim je postupak u toku. Imajući u vidu cjelokupan postupak koji je uslijedio nakon donošenja Odluke broj CH/00/5522, Ustavni sud ne nalazi da dužina istog prelazi granice «razumnosti» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pored toga, Ustavni sud ima u vidu da je apelantici već jednom utvrđena povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povrata stana, te da joj je za dio postupka za koji je utvrđena povreda dosuđena naknada nematerijalne štete.
9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović