Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-890/07 (S. M. i L. M.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-890/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 890/07, rješavajući apelaciju Slavice Maslać i Lukice Maslać, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Maslać i Lukice Maslać podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-001 208 od 5. siječnja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini broj 07 53 P 000646 06 P od 28. kolovoza 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavica Maslać i Lukica Maslać (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Odvjetnički ured Sesar-Ćurić iz Mostara, podnijeli su 22. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-06-001 208 od 5. siječnja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 53 P 000646 06 P od 28. kolovoza 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 53 P 000646 06 P od 28. kolovoza 2006. godine obvezan je «Euroherc osiguranje» d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 10.200 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe, uz naknadu troškova postupka. Višak tužbenog zahtjeva apelanata je odbijen. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u tijeku postupka utvrđeno da se 10. kolovoza 2004. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali apelantica i osiguranik tuženog D.A., te da je do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženog. Sud je, dalje, naveo da je nepobitno utvrđeno da je tom prigodom došlo do prekida trudnoće apelantice, koji je nastao kao posljedica stresne reakcije prouzročene prometnom nezgodom. Sud je naveo da je među strankama upitno potraživanje naknade štete zbog umanjenja opće životne aktivnosti, kao i visina potraživanja ostalih vidova nematerijalne štete. U svezi s tim, sud je naveo da je stalni sudbeni vještak medicinske struke u svom nalazu i mišljenju naveo da je apelantica prigodom prometne nezgode ozlijedila vratnu kralježnicu, ali da ta povreda nije ostavila trajne posljedice, da se radi o lakoj tjelesnoj povredi, te da kod apelantice ne postoji umanjenje životne aktivnosti. Glede trajanja i jačine bolova, vještak je naveo da je apelantica trpjela bolove jakog intenziteta tri dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana i bolove slabog intenziteta 21 dan, te u pogledu trajanja i jačine straha, da je trpjela strah jakog intenziteta dva dana, umjerenog intenziteta 14 dana i slabog intenziteta mjesec dana.
3. Također, vještak je naveo da je do prekida trudnoće apelantice došlo uslijed stresne reakcije izazvane prometnom nezgodom, ali da gubitak djeteta i prekid trudnoće nisu ostavili trajne posljedice kod apelantice, jer je ona kasnije imala normalnu trudnoću. Sud je naveo da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i stručan, ocjenjujući da su dani sukladno pravilima struke i znanosti. Ocjenjujući da je do prekida trudnoće došlo uslijed stresne reakcije izazvane prometnom nezgodom, a da to nije ostavilo trajne posljedice kod apelantice, sud je dosudio apelantima na ime nematerijalne štete iznos od 6.900 KM, sukladno članku 201. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima, te primjenom orijentacionih kriterija Vrhovnog suda FBiH. Obzirom na trajanje i jačinu fizičkih bolova koje je trpjela, sud je apelantici dosudio iznos od 1.800 KM, a na ime pretrpljenog straha iznos od 1.500 KM, sukladno odredbama članka 200. Zakona o obligacijskim odnosima i primjenom orijentacionih kriterija Vrhovnog suda FBiH. Preostali dio tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog iznosa, sud je odbio ocijenivši da je previsoko postavljen, kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog umanjene opće životne aktivnosti, budući da je na temelju nalaza vještaka utvrđeno da kod apelantice ne postoje umanjene opće životne aktivnosti.
4. Odlučujući o prizivu apelanata i tuženog protiv prvostupanjske presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 007-0-Gž-06-001 208 od 5. siječnja 2007. godine kojom je priziv apelanata odbijen kao neutemeljen, a priziv tuženog uvažen, pa je prvostupanjska presuda preinačena tako što je tuženi obvezan da na ime nematerijalne štete zbog prekida trudnoće apelantice isplati apelantima iznos od 5.000 KM, umjesto ranije dosuđenog iznosa od 6.900 KM. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je, prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, do prekida trudnoće kod apelantice došlo uslijed stresne reakcije izazvane prometnom nezgodom, te da to nije ostavilo trajne posljedice kod apelantice, budući da je nakon toga imala normalnu trudnoću i porođaj. Osim toga, sud je naveo da je, prema orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda FBiH, za taj vid naknade nematerijane štete predviđen maksimalni iznos do 7.000 KM koji bi pripao roditeljima. Obzirom na to, sud je zaključio da su utemeljeni prizivni navodi tuženog glede dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete zbog prekida trudnoće, te naveo da je sada dosuđeni iznos od 5.000 KM za taj vid nematerijalne štete objektivan, realan i adekvatan navedenom. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu pravilna, budući da je prvostupanjski sud uzeo u obzir ozljede koje je apelantica zadobila i njihove posljedice, duljinu i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, te dosudio naknadu nematerijalne štete u navedenim iznosima sukladno odredbama članka 200. Zakona o obligacijskim odnosima.
5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti navode da su potraživali pojedinačne iznose na ime naknade nematerijalne štete zbog prekida trudnoće, a da su im sudovi dosudili ukupan iznos za oba apelanta bez naznake kojem od apelanata koji iznos pripada. Također, apelanti navode da su im sudovi dosudili neuobičajeno nisku naknadu, jer se u sudbenoj praksi i zakonu «plod tretira kao živo biće», pa bliskim srodnicima u ovakvom slučaju pripada naknada koja je mnogo veća od dosuđene.
6. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05od 18. svibnja 2005. godine). Također, apelacija je očigledno neutemeljena ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini navoda iz apelacije, prijeporno pitanje jesu li redoviti sudovi pravilno dosudili apelantima naknadu nematerijalne štete zbog gubitka nerođenog djeteta. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadaća redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu, prava na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Općinski sud obrazložio kako je utvrdio visinu nematerijalne štete, kao i da je Kantonalni sud ocijenio da je naknada nematerijalne štete zbog gubitka nerođenog djeteta previsoko dosuđena, pa je preinačio prvostupanjsku presudu, dajući pri tomu detaljne i jasne razloge za svoje odlučivanje. Ustavni sud zapaža da apelanti ne navode kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvnecije, osim što su nezadovoljni dosuđenim iznosima naknade štete. Stoga, imajući u vidu stajalište navedeno u točki 8. ove odluke, da zadaća ovog suda nije da preispituje zaključke redovitih sudova o činjenicama i pravu (ibid., Pronina, stavak 4), Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović