Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1682/08 (M. P.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
- Djelotvoran pravni lijek
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1682/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 1682/08, rješavajući apelaciju Mirka Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija apelacija Mirka Pavlovića podnesena protiv rješenja Općinskog suda Tuzla, broj 032-0-
KV-08-000023 od 30. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Alma Prnjavorac advokat iz Tuzle, podnio je 9. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-
0-KV-08-000023 od 30. aprila 2008. godine. Zastupnica apelanta je 20. juna 2008. godine na traženje Ustavnog suda dostavila punomoć za zastupanje.
2. Presudom Općinskog suda, broj Kp.426/05 od 23. maja 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-Kž-07-000291 od 18. oktobra 2007. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te mu izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca, a koja se neće izvršiti ako optuženi za vrijeme od dvije godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Istom presudom apelant je dužan da plati troškove krivičnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka Općinskom sudu, koji je rješenjem, broj 032-0-KV-08-000023 od 30. aprila 2008. godine, odbacio apelantov zahtjev. U obrazloženju rješenja je navedeno da s obzirom da je zahtjev podnesen iz razloga propisanih članom 343. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku, a koja se odnosi na iznošenje novih činjenica ili novih dokaza, koji pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koja je osuđena ili povoljnije riješenje za nju. Nadalje je navedeno da imajući u vidu sadržinu prijedloga za ponavljanje postupka proizilazi da je isti pašalno sačinjen, pa je sud na osnovu toga, a shodno članu 347. stav 1 ZKP FBiH odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. imovinu Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 7.,8.,10. i 11. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka i prava iz čl. 2., 3. i 15. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koja je donosena u postupku u kojem je Općinski sud odlučivao o zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj Kp.426/05 od 23. maja 2007. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-KV-08-000023 od 30. aprila 2008. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka, a protiv kojeg apelant nije podnio žalbu prema informaciji Općinskog suda.
8. Ustavni sud primjećuje da se u krivičnom postupku pred Općinskim sudom, u kojem je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te mu izrečena uvjetna osuda, odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv njega, Ustavni sud u smislu principa izraženog u tački 6. ove odluke zaključuje da se predmetni postupak o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra i da je pozivanje apelanta na pravo na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, s obzirom da član 13. Evropske konvencije, koja se prema Ustavu Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, propisuje da: [...]“Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima[...].“ S obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovog pozivanja na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji „pravo zaštićeno konvencijom“, što je i uslov za primjenu navedenog člana.
10. Također, s obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje u postupku u kojem je odlučivano o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovih navoda o povredi ostalih ustavnih prava navedenih u apelaciji. Pri tome Ustavni sud ističe da odredbe Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka nemaju ustavnu zaštitu, tako da je i pozivanje na povrede ove deklaracije takođe ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović