Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2334/08 (S. T.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2334/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 2334/08, rješavajući apelaciju Slobodana Turuntaša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Slobodana Turuntaša podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Bijeljina broj 012-0-Gž-08-000252 od 28. maja 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda Bijeljina broj 080-0-P-05-000008 od 3. decembra 2007. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Turuntaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca podnio je 29. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-08-000252 od 28. maja 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-P-05-000008 od 3. decembra 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-P-05-000008 od 3. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000252 od 28. maja 2008. godine, utvrđeno je da se tužba, kojom je apelant tražio da se tuženi «Kosig Dunav osiguranje» a.d. Banja Luka obaveže da apelantu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 14.860,00 KM, smatra povučenom zbog nedolaska uredno pozvanog apelanta na pripremno ročište.
3. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je donio osporeno rješenje budući da je u članu 84 stav 1 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da će tužba da se smatra povučenom ukoliko na pripremno ročište ne dođe tužilac koji je bio uredno obaviješten. Prvostepeni sud je utvrdio da je apelant o održavanju pripremnog ročišta obaviješten 19. oktobra 2007. godine, te da se apelantov punomoćnik 29. novembra 2007. godine obratio tom sudu sa zahtjevom za odlaganje pripremnog ročišta. Okružni sud navodi da je odredbom člana 111 stav 1 ZPP propisano da sud može da odgodi ročište za glavnu raspravu ukoliko utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta. Okružni sud, takođe, navodi da je smisao ove odredbe u tome da stranke, čim nastupe okolnosti zbog kojih su sprečeni da dođu na ročište, o tome obavijeste sud. Okružni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da apelant nije blagovremeno predložio odgađanje pripremnog ročišta iako je imao dovoljno vremena da to učini, te je, stoga, odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 i člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da utvrdi koja je konačna odluka, zatim da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi, te da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana kako je propisano u članu 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Shodno ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, u slučajevima u kojima je dozvoljena predstavlja efektivan pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dozvoljena, ona mora da se iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
9. U konkretnom slučaju Okružni sud je Rješenjem broj 012-0-Gž-08-000252 od 28. maja 2008. godine, koje apelant osporava apelacijom, potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda, a kojom je utvrđeno da se apelantova tužba smatra povučenom. U prvostepenoj presudi Osnovnog suda i presudi Okružnog suda navedena je vrijednost spora od 14.860,00 KM. Ustavni sud konstatuje da je apelant mogao protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-
000252 od 28. maja 2008. godine, shodno odredbama člana 237 stav 2 ZPP, da izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske budući da označena vrijednost spora prelazi zakonski cenzus od 10.000,00 KM. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović