Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2496/08 (D. G.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2496/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 2496/08, rješavajući apelaciju Dejana Gašića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Dejana Gašića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-
Pžp-08-000225 od 11. jula 2008. godine i Rješenja Opštinskog suda Bosanska Krupa, Prekršajno odjeljenje, broj 018-0-Pr-08-
000245-II od 16. aprila 2008. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Gašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca podnio je 12. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pžp-08-
000225 od 11. jula 2008. godine i Rješenja Opštinskog suda Bosanska Krupa - Prekršajno odjeljenje (u daljnjem tekstu: Opštinski sud), broj 018-0-Pr-08-000245-II od 16. aprila 2008. godine.
2. Rješenjem Opštinskog suda broj 018-0-Pr-08-000245-II od 16. aprila 2008. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje povodom Prekršajnog naloga Sektora uniformisane policije-Jedinice za saobraćaj Bihać, broj 1004188138 od 10. marta 2008. godine. Naime, apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM zbog prekršaja iz člana 233 stav 2, u vezi sa stavom 1 tačka 19 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOPS). Opštinski sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju navedeni prekršajni nalog apelantu uručen putem pošte 25. marta 2008. godine, te da je posljednji dan roka za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje od osam dana, u skladu sa članom 34 stav 1 tačka 12 Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 31/06), istekao 9. aprila 2008. godine. Budući da je apelant zahtjev za sudsko odlučivanje podnio 14. aprila 2008. godine, Opštinski sud ga je odbacio kao neblagovremen.
3. Rješavajući povodom apelantove žalbe protiv Rješenja Opštinskog suda broj 018-0-
Pr-08-000245-II od 16. aprila 2008. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001-0-Pžp-
08-000225 od 11. jula 2008. godine. Tim rješenjem je Kantonalni sud odbio apelantovu žalbu i potvrdio osporeno rješenje. Kantonalni sud je naveo da je na osnovu stanja predmeta, a posebno uvidom u koverat kojim je apelant zatražio sudsko odlučivanje povodom izdatog prekršajnog naloga, a koji je predat preporučeno preko Pošte Srbac, utvrdio da je apelant navedeni zahtjev podnio 10. aprila 2008. godine i da ga je prvostepeni sud primio 14. aprila 2008. godine. Takođe je naveo da nije sporna činjenica da je apelant prekršajni nalog primio 1. aprila 2008. godine, a budući da je zahtjev za sudsko odlučivanje podnio 10. aprila 2008. godine, slijedi da je zahtjev podnesen nakon što je istekao prekluzivni rok od osam dana koji je određen u prekršajnom nalogu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je podnio zahtjev za sudsko odlučivanje povodom Prekršajnog naloga broj 1004188138 od 10. marta 2008. godine zbog toga što na dan izdavanja prekršajnog naloga nije upravljao motornim vozilom na lokaciji navedenoj u prekršajnom nalogu, niti ga je zaustavio saobraćajni policajac.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja Kantonalnog i Opštinskog suda kojima je odbačen njegov zahtjev za sudsko odlučivanje povodom prekršajnog naloga, a kojim mu je izrečena novčana kazna za počinjeni prekršaj iz ZOPS-a.
8. Ustavni sud zapaža da je članom 38 stav 1 Zakona o prekršajima propisano da Okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora da zatraži sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu da potpiše jednu kopiju prekršajnog naloga i vrati je sudu, kao što je određeno u prekršajnom nalogu, prije isteka roka određenog prekršajnim nalogom i da se pojavi pred sudom na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres po prekršajnom nalogu, ili, ako datum nije naveden, na dan koji je sud odredio za usmeni pretres [...]. Nakon uvida u spis, utvrđeno je da je apelant prekršajni nalog primio 1. aprila 2008. godine, a da je zahtjev za sudsko odlučivanje podnio 10. aprila 2008. godine, tj. nakon što je istekao rok od osam dana koji je naveden u pouci o pravnom lijeku prekršajnog naloga. Da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti zahtjeva za sudsko odlučivanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese navedeni zahtjev ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te da redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju o njegovom zahtjevu zato što nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović