Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2632/08 (L. B.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2632/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 2632/08, rješavajući apelaciju Ljubomira Bijelića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Ljubomira Bijelića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 433 od 23. juna 2008. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubomir Bijelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nove Topole, kog zastupa Momčilo Glamočanin, advokat iz Gradiške, podnio je 28. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 433 od 23. juna 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-58/04 od 23. decembra 2005. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev. Naime, apelant je zahtjevom tražio da mu Zemljoradnička zadruga «Potkozarje» Romanovci (u daljnjem tekstu: tužena) isplati na ime neisplaćenih plata za period od 1. januara 1996. godine do 1. marta 2003. godine iznos od 10.227,54 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 24. septembra 2004. godine kao dana utuženja pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.457,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Višak tužbenog zahtjeva, koji je postavio apelant, preko dosuđenog iznosa, u pogledu naknade za topli obrok za januar-april 2002. godine, odbijen je kao neosnovan.
3. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-
06-000 321 od 26. januara 2007. godine prvostepena presuda Osnovnog suda je ukinuta u dosuđujućem dijelu. Naime, u tom dijelu je apelantova tužba odbačena kao neblagovremena, a u odbijajućem dijelu prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju je navedeno da su sva apelantova potraživanja iz tužbe zastarjela u smislu odredbi člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03 i 66/03). Tim članom je predviđen rok u kojem radnici mogu da ostvaruju zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, a koji iznosi jednu godinu, računajući od dana saznanja za povredu (subjektivni rok), i tri godine od dana učinjene povrede (objektivni rok). U smislu navedene zakonske odredbe, zatim činjenice da se apelantova tužba od 24. septembra 2004. godine odnosi na potraživanja neisplaćenih plata za period od 1996. do 2003. godine, te naknade za topli obrok za januar-april 2002. godine, odnosno, uzimajući u obzir protek roka od godinu dana od dana saznanja za povredu navedenih prava, Okružni sud je zaključio da je apelant izgubio pravo na ostvarivanje pravne zaštite, te odlučio kao u dispozitivu svog rješenja.
4. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Okružnog suda od 26. januara 2007. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 433 od 23. juna 2008. godine odbio reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantova tužba u cijelosti neblagovremena, te da je drugostepeni sud pravilno odlučio kada je odbacio njegovu tužbu kao neblagovremenu u smislu odredbi člana 105 Zakona o radu kojim je propisan materijalnopravni prekluzivni rok za podnošenje tužbe za povredu prava iz radnog odnosa, a na koji sudovi paze po službenoj dužnosti.
5. Apelant smatra da mu je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 433 od 23. juna 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelant se žali na Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-
000 433 od 23. juna 2008. godine. Naime, tim rješenjem je odbijena apelantova revizija kao neosnovana i potvrđeno Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 321 od 26. januara 2007. godine kojim je odbačena apelantova tužba zbog neblagovremenosti.
9. Dakle, osporenim Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 433 od 23. juna 2008. godine Vrhovni sud nije meritorno raspravljao o apelantovim navodima već je njegova tužba odbačena zbog formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese tužbu ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i Odluka broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu, što su potvrdili Okružni i Vrhovni sud svojim odlukama, nije efektivno iscrpio pravne lijekove već je samo formalno, van roka, podnio tužbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju budući da nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović