Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-275/09 (M. K.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-275/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 275/09, rješavajući apelaciju Marinka Kuzmanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Kuzmanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 011440 07 Rev od 11. studenoga 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ingelhajma, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa Ivan Tomić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 31. siječnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 011440 07 Rev od 11. studenoga 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 01144000 P od 18. listopada 2006. godine obvezano je «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu nastale 1. kolovoza 1990. godine isplati iznos od 3.466,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 18. listopada 2006. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.518,50 KM u roku od 30 dana. U dijelu tužbe koji se odnosio na potraživanje zateznih kamata od dana nastanka štete na njegovom vozilu apelantov tužbeni zahtjev je odbijen kao neutemeljen.
3. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-
Gž-07-000046 od 28. ožujka 2007. godine preinačena je prvostupanjska presuda tako da zakonske kamate teku na dosuđeni iznos od 3. travnja 2006. godine umjesto od 18. listopada 2006. godine. Također, tuženi je, na ime troškova parničnog postupka, dužan apelantu isplatiti iznos od 1.939,50 KM umjesto iznosa od 2.518.50 KM. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 011440 07 Rev od 11. studenoga 2008. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude Kantonalnog suda od 28. ožujka 2007. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom članka 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: Zakon) predviđeno da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da se prema odredbi članka 316. stavak 2. istog Zakona za vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne sporednih traženja. Imajući u vidu da se prema odredbi članka 316. stavak 3. istog Zakona, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredaba članka 247. navedenog Zakona.
5. Apelant smatra da su mu pobijanim Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 011440 07 od 11. studenoga 2008. godine povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira na to radi li se o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak
1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Rješenje Ustavnog suda broj AP 3432/06 od 6. ožujka 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj 58 0 P 011440 07 od 11. studenoga 2008. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000046 od 28. ožujka 2007. godine. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neučinkovit pravni lijek u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-
Gž-07-000046 od 28. ožujka 2007. godine.
9. Obzirom na to da je apelantu 10. travnja 2007. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000046 od 28. ožujka 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. siječnja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenome, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda od 28. ožujka 2007. godine.
10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović